Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 06.08.2013.

Aleksandar Žiljak : Knjiga beštija

Ima tome već skoro i dvadeset godina otkako je Željko Zorica objavio svoje "Usnule čuvare grada Zagreba", fantastični bestijarij naslonjen podjednako na srednjovjekovnu tradiciju iluminiranih (p)opisa životinjskog svijeta i modernije naslijeđe poput onog iz Borgesovog "Priručnika fantastične zoologije". Zoričin je bestijarij uz pomoć alegorije, pripovijesti, povijesti i najobičnije laži pokušavao (i u tome uspio) obnoviti i nanovo izgraditi Zagreb smještajući ga na kartu ezoterijske, mistične Europe koja je dolaskom industrijalizacije i prateće hiperracionalizacije svih područja života  nestala s obzora. 

Funkcija srednjovjekovnog bestijarija nije bila samo taksativna (proto-biologijski opis poznate faune bio je samo jedan aspekt bestijarija) već i didaktičko-alegorijska. Ova potonja funkcija odražavala je holističku ideju o povezanosti svih živih bića, ideju o svijetu kao promišljenom konstruktu božanske volje u kojemu je svako postojeće biće imalo svoje mjesto i svoje značenje. Bića iz bestijarija na taj su način postajala "argumentima poretka“ – njihova simbolička uloga odražavala je i potvrđivala dominantnu ideologiju.

U svom bestijariju Zorica je tragao za izgubljenim i/ili zaboravljenim simbolima jednoga grada (pokušavajući iznova izmisliti i promisliti Zagreb, na način sličan Mooreovom izmišljanju i promišljanju Londona iz "Pakla"). Žiljak je u "Knjizi beštija" krenuo drugačijim putem. Umjesto hermeneutičke potrage za "pravim značenjem“ simbola, Žiljak se fokusirao na "argumente porekta“, pokušavajući delegitimizirati uvriježene simboličke dogme i otrgnuti fantastiku iz ralja sumnjivih tolkinovskih epigona i tolkinovske antimodernističke tradicije općenito.

Ideologija srednjovjekovnog bestijarija nije sasvim nestala iz diskursa. Promijenila je područje borbe te se iz opće domene naokolnim putem preselila u domenu fantasyja gdje je godinama dominirala kao neprikosnoveni epistemološki kišobran. Iz srednjovjekovnog bestijarija prešla je u Monster Manual, proizvod Gygaxovog simplificiranog čitanja Tolkiena koji je s vremenom iz pukog popisa kreatura namijenjenog specifičnoj i u početku relativno opskurnoj formi društvene igre (pen&paper roleplaying game) evoluirao u dominantni imaginarij čiji su se principi nekritički, s ustrajnom dosljednošću industrijske logike, primjenjivali na sve oblike sve popularnijeg književnog žanra (od petparačkih fantasy romana do multimilijunskih projekata u vidu računalnih igara). 

Jednostavni univerzumi, obilježeni banalnim koncepcijama dobra i zla, okarakterizirani svojevrsnom nostalgijom za nikad prežaljenim vremenima prosvijećenog apsolutizma označavali su prostor fantasyja kao konzervativnu reakciju na sve nestabilniji (u ontološkom i egzistencijalnom smislu) svijet izvan korica knjige. Fašizam, fundamentalizam i patrijarhalizam povukli su se iz stvarnoga u svijet fantazije, a društvo koje sanja o fundamentalistima koji se upinju ognjem i mačem održati „stari i pravedni“ poredak predstavlja problem koji nadilazi okvire rasprave o književnosti.

Može li se fantasy misliti drugačije? Žiljak je uvjeren da može i cjelokupna "Knjiga beštija" pokušaj je odgovora na pitanje "može li fantasy poslužiti promišljanju novog i boljeg svijeta, oslobođenog izrabljivačkih centara moći, bijede i nesigurnosti koje nam oni nameću (...) o novim međuljudskim odnosima i o novim odnosima čovjeka i svijeta u kojem živi.“ Ova politička misao zahtijeva i adekvatnu poetiku koja preuzima bajkovite i fantastičke narative utemeljene na održavanju statusa quo ili na potvrdi i glorifikaciji/prizivanju tradicije te ih preoblikuje u skladu sa spomenutim. 

Za podlogu svojih priča Žiljak koristi raznovrsne izvore (od žanrovskog korpusa, preko lokalnih predaja, do povijesnih događaja i inozemnih mitova – japanskih, inddonezijskih i eskimskih) koje potom preispisuje u nekom od podžanrovskih modaliteta (od steampunka i alternativne povijesti do vampira i postapokalipse).  Osam priča ove zbirke (od kojih je samo jedna – Eolomant – premijerna, ostale su skupljene iz raznih časopisa i zbirki) mogu se ukratko opisati kao prodor realizma u fantastiku. 

Iako ostaje unutar okvira podžanrovskih struktura, Žiljak likove svojih priča i same svjetove unutar kojih se iste odvijaju slaže po principu povijesne vjerodostojnosti (vitez koji oslobađa damu od zmaja nije više feudalna, religijska fantazija u liku plemenitog i čestitog branitelja nemoćnih već zamisliviji i statistički vjerojatniji lik sadističkog krkana kakvog danas pronalazimo u odori Blackwatera, a ni sam zmaj više nije okrutna priroda koju valja pokoriti civilizacijom), zbog čega i fantasy koji iz toga nastaje prestaje biti romantizirajućom mitologizacijom prošlosti. Fantastika u režiji Aleksandra Žiljka nije više narativ o junaku koji pokorava svijet, već je narativ o junaku koji pokušava razumjeti i, u konačnici, (pre)živjeti svijet.

Najveći "problem“ "Knjige beštija" je komparativnog karaktera. Naime, "Knjiga beštija" ni politički ni poetički ne ide dalje od Žiljkove zbirke priča "Božja vučica", objavljene prije tri godine. Iako će publika nesklona žanru tvrditi da to nije posebno čudno jer žanrovski pisci ionako uvijek pišu iste stvari sa sitnijim kozmetičkim promjenama potrebno je spomenuti kako se u međuvremenu dogodio "Irbis" koji je pokazao pozitivnu metamorfozu Žiljkovog rukopisa zbog čega se "Knjiga beštija" još više ističe kao svojevrsna (nepotrebna?) regresija.  

Ipak, valja reći kako su priče iz "Božje vučice" bile i dobre i potrebne priče (kako za sam fantasy tako i za hrvatsku književnost u cjelini) iz čega bi proizlazilo da se isti pridjevi mogu upotrijebiti i prilikom opisa "Knjige beštija". U kontekstu (raz)govora o umjetnosti takvo je racionaliziranje, doduše, diskutabilno – McTiernanov se "Predator" može dogoditi samo jednom, drugi put već pričamo o "Transformersima".          


Aleksandar Žiljak: "Knjiga beštija" 

Matica hrvatska Bizovac, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –