Aleksandra Kardum : Pratim te
Aleksandra Kardum, jedan od "novih ženskih glasova", kako je glasio naslov glavne teme ovogodišnjeg Zagrebačkog sajma knjiga, autorica je koja svakako nije "nova", jer je svoje jasno i čvrsto mjesto u kontekstu suvremene hrvatske proze već itekako potvrdila prijašnjim romanima "Ono što sam prešutjela" i "Spavaš li?".
Nakon što je "otkrivena" kvalitetnim prvijencem koji je funkcionirao kao gusto asocijativno tkanje i moglo ga se smjestiti u ladicu ženske ispovjedne proze, drugim je romanom pokazala kako njezinu prozu, ali i pripovjedačke mogućnost, srećom, neće biti lako svesti na jedan žanr i jednu temu. Roman "Spavaš li?", za koji je dobila i nagradu "Fran Galović", tematizirao je bosanski rat i ratne traume iz pozicije nekoliko likova, no ono što je zajedničko svim njezinim romanima, kojima se odnedavno pridružio i "Pratim te", jest visok stupanj pametno "raspoređene" emotivnosti, nesklonost linearnoj fabuli i iznimna psihološka iznijansiranost likova.
"Pratim te" je priča o skupini ljudi koji su se našli u plesnoj školi, na tečaju tanga (a tango je sam po sebi već "priča"!), koji će ih potaknuti na međusobna i samo-razotkrivanja, emotivne turbulencije i pobuđivanje davno zamrlih ili novoprepoznatih strasti, ali prije svega na komunikaciju koja se može razvijati u raznoraznim smjerovima i na različite načine. Pratim te, zovem te pogledom, zašto ne, oklijevanje, prijevara, uzimanje, davanje, znakovi i kazna, tako, nisu samo naslovi poglavlja u dorađenoj i pomno osmišljenoj strukturi romana koja se oslanja na "etape" samoga tanga, već i faze u kojima likovi Aleksandre Kardum prepoznaju titraje vlastitoga tijela i duše, zbog kojih postaju jasniji njihovi međusobni odnosi, ali i životi općenito.
Plesni parovi kakvi su bili u početku, kao i oni koji su došli bez partnera ili ga kroz tango prepoznali kao pogrešnog, označeni brojevima koji tek kasnije, kroz fragmente romana i uz minimalizam ikakve "opisivačke" geste, dobivaju svoje pune obrise, potaknuti satovima plesa koje vodi stranac Armando postaju nositeljima osluškivanja, akteri prepoznavanja znakova i komunikacije koja svemu daje neke nove konotacije.
Kardum je posve sigurno izimno vješta pripovjedačica koja je na podlozi tanga ispričala više nego dojmljivu priču (i) o ljubavi koja se odvija na različitim kolosijecima, u rasponu od napetosti, flertova, mogućnosti ljubavi, seksa, pa sve do nasilja ili pak podvlačenja crte ispod pogrešnog odnosa, a pri tome posve funkcionira i u literarnom smislu.
U romanu "Pratim te" čitatelj, baš kao i jedan od likova (ili možda svi likovi zatvoreni u prostor plesne dvorane?) funkcionira kao voajer koji i sam treba prepoznavati znakove koji su sakriveni u mailovima, na chatu, fotografijama, jednoj Nerudinoj pjesmi ili pak naznakama ljubavne priče iz prošlosti.
Za čitatelje je prihvaćanje "pravila igre" ovoga romana u kojem je naglasak na onom neizrečenom i briljatnim skicama psihoportreta likova, s jedne strane veliki čitateljski užitak, ali i putokaz prema razokrivanju egzistencijalnih i emotivnih drama koje daleko nadilaze korice ove knjige.
(Intergralna verzija teksta koji je u skraćenom obliku prvotno objavljen u Jutarnjem listu)