Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 23.03.2016.

Amitav Ghosh: More makova

Iza Amitava Ghosha, jednog od najglasovitijih suvremenih indijskih autora, niz je eseja, publicističkih naslova i romana od kojih su neki u njegovoj domovini uključeni u (visoko)školsku lektiru. Najpoznatiji je možda po "Staklenoj palači", epskoj pripovijesti o Indijcima u Burmi. Našoj se čitateljskoj publici Ghosh premijerno predstavio ljetos, u minucioznom prijevodu Vlatke Valentić (uz redakturu Dinka Telećana) za Vuković&Runjić i to romanom "More makova" (Sea of Poppies, 2008) s kojim se bio našao u užem izboru za nagradu Man Booker.

Foto: Dayanita Singh

Ovaj novinar, prozaik i povjesničar s doktoratom iz socijalne antropologije čitavo je desetljeće ispisivao golemu povijesnu sagu o jedrenjaku Ibisu, koje je četristotinjak gusto otisnutih stranica romana "More Makova" tek prolog. U tome uvodnom dijelu ambiciozne trilogije autor će dospjeti samo precizno odrediti fabularna zbivanja (prostorno-vremenski i socijalno-ekonomski) te portretirati široku postavu likova. Radnja se najzad počinje zahuktavati u završnici romana. Nezgodno će stoga biti - a mnoge će ova raskošna priča hipnotizirati - iščekivanje prijevoda nastavka. Naime, iz izdavačke kuće Vuković&Runjić roman "Rijeka dima" najavljuju za 2017., a trebat će nam dočekati i završni dio trilogije "Ognjena poplava".

Ghosh je svoju postkolonijalnu pripovijest utemeljio na povijesnim istraživanjima i iscrpnim studijama tadašnje imperijalne politike, trgovine, botanike... Mnogo je vremena proveo u Državnom arhivu na Mauricijusu i Nacionalnom pomorskom muzeju u Greenwichu, puno je putovao i boravio na lokacijama, čak je za potrebe romana učio i jedriti.

Upravo enciklopedističkom pomnjom autor opisuje jedan začudan, istodobno opojan i odbojan svijet. Kadar klizi od polja makova i tvornica opijuma u unutrašnjosti preko kalkutske vreve do Bengalskog zaljeva, a potom morem dalje, prema Mauricijusu i konačno Kini. Polaganim kretanjem indijskim prostranstvima Ghoshu uspijeva isprva panoramski, a potom i detaljistički prikazati ruralni i urbani krajolik kolonijalne Azije 19. stoljeća. Roman pritom pruža realnu društveno-gospodarsku sliku toga doba, fokusirajući se na dva ondašnja ekonomska fenomena, tj. najlukrativnija izvora zarade: proizvodnju opijuma za kinesko tržište i britanske plantaže šećerne trske na Mauricijusu.

Sa stranica ovog do ekstravagancije opulentnog romana miriše oštro - po opijumu, začinima, ebanovini, morskoj soli, katranu, ulju za kosu.

More makova Ghosh Amitav

Provirimo sad u fabulu romana. Osvit je tzv. Prvog opijumskog rata. Početkom 19. stoljeća, kako znamo, britanski trgovci počeli su krijumčariti opijum u Kinu, ne bi li nadoknadili deficit nastao uvozom kineskog čaja. Kad Kina 1839. zabrani korištenje opijuma, Velika Britanija topovnjačama napada slabo naoružane kineske obalne gradove. U ratnim zbivanjima sudjelovat će u završnom dijelu trilogije i Ibis, dok nas "More makova" fiksira u 1838. godinu, kad se eskalacija tek naslućuje.

U središte svoje magično realistične fabulacije Ghosh će postaviti pripadnike nižih kasta koji, s obzirom na nepovoljan društveni položaj, kroz povijest nikome nisu bili od značaja. Ovaj roman vrlo koloritno rekonstruira tegobna životna iskustva tih nesretnih ljudi, dok oni sami, razumljivo, nisu za sobom ostavili nikakva pisana svjedočanstva.

Početak pripovijesti račva se u dvjema menadrirajućim narativnim linijama koje će se spojiti pri sredini priče i to na jedrenjaku. U trenutku kad se mladoj ženi Deeti, najamnici na plantaži maka, u izmaglici rijeke Ganges ukaže prekomorski brod nalik ptici, monumentalni Ibis - nekoć namijenjen prijevozu robova, a sada transportu opijuma - upravo kreće iz Amerike za Indiju. U Baltimoreu će se na njega ukrcati lučki tesar Zachary, sin oslobođene ropkinje i njenog gospodara, a u njegovu potpalublju, nakon bijega iz rodnog sela na sjeveru Indije nekako će se naći i Deeta. Nakon smrti njezina muža, tvorničkog radnika i teškog opijumskog ovisnika, s lomače na kojoj je trebala biti žrtvovana, Deetu spašava gorostasni kuli Kalua, s kojim mlada udovica bježi na Mauricijus. Putnike broda u velikom broju čine ljudi poput njih, indijski seljaci kojima je ova prekomorska avantura nada u podnošljiviju budućnost.

Na brodu se prerušena u Indijku zatječe i Paulette Lambert, kći francuskog botaničara, odrasla bez majke, a sada u bijegu od moćnog i perverznog trgovca Burnhama koji je nakon iznenadne smrti oca uzima pod svoju zaštitu. U trbuhu Ibisa Paulette ponovno susreće Jodu, mladog lađara koji joj je poput brata, jer je njegova majka skrbila o njoj od njezina rođenja. Jedan od putnika je i Neel Rattan, radža osuđen na deportaciju, nakon što je bankrotirao ne mogavši se prilagoditi kolonijalnim običajima. Putuje u egzil na Mauricijus u društvu polu-Kineza Ah Fatta kojega je upoznao u zatvoru. Tu je i Babu Nob Kissin, neobični brodski računovođa.

Iz prethodnih redaka jasno je – ljudi različitih porijekla, fizionomija i sudbina upliću se na Ibisu u začudne odnose koji nadilaze socijalne i religijske barijere. Osim zajedničkog putovanja sve ih u određenoj mjeri povezuju proizvodnja i trgovina opijuma te robovlasništvo. S takvim šarolikim ljudskim teretom, putnicima i posadom, Ibis se otiskuje u neizvjesnu avanturu. More će se na pučini smračiti, sprema se na oluju, a ovaj se svezak okončava velikom brodskom dramom.

Sa stranica ovog do ekstravagancije opulentnog romana miriše oštro - po opijumu, začinima, ebanovini, morskoj soli, katranu, ulju za kosu. Ghosh gotovo opsesivno, do najsitnijih pojedinosti, bilježi, nabraja i opisuje socijalno uređenje, običaje - svadbene i sprovodne, brodsku hijerarhiju, ondašnja pravila prehrane i odijevanja.

Tekst opčinjava jezičnom raznolikošću, a sami odlučite hoćete li kroz njegove odlomke lelujati intuitivno ili se osigurati glosarom na kraju knjige. Naime, Ghosh plejadu središnjih te niz pobočnih karaktera portretira primarno kroz njihov izričaj, u zavodljivoj kakofoniji specifičnih idioma - indijskih jezika i narječja, laskarske lingue france, kreolskog kolonijalnog engleskog te elemenata francuskog, s čime se prevoditeljica izborila zadivljujuće spretno i nadahnuto. Ako Ghoshevi osebujni likovi - evo i jedine zamjerke romanu - kao pomalo artificijelni, slikovničasti konstrukti i nisu uvijek posve plastični, njihovi su dijalozi živi i sočni.

Amitav Ghosh u ovoj kompleksnoj literarnoj fresci angažirano progovara o rasnim i klasnim pitanjima: o gramzivosti i okrutnosti moćnih, ali i o snazi i ponosu potčinjenih. Zgrabite ovu dinamičnu, autentičnu povijesnu fikciju i računajte s tim da će vas priča potpuno obuzeti – i sami ćete postati dijelom mnogoljudnog, kaotičnog mizanscena.
 

Prevela: Vlatka Valentić
Vuković & Runjić, 2015.

– Amitav Ghosh o Trilogiji Ibis –

Amitav Ghosh

More makova

  • Prijevod: Vlatka Valentić
  • Vuković & Runjić 06/2015.
  • 464 str., meki uvez
  • ISBN 9789532861211

Uzbudljiva saga smještena u 19. stoljeće satkana je oko velebnoga jedrenjaka Ibisa. Otiskuje se na burno putovanje preko Indijskog oceana, ususret surovim opijumskim ratovima s Kinom, a okupio je šaroliko društvo: mornare i slijepe putnike, kulije i kažnjenike.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –