Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Razgovor • Piše: Nenad Bartolčić • 03.02.2017.

Anđa Raič: Medicinari su struka koja prati i koja je vrlo zainteresirana za stručnu literaturu

Anđa Raič (Medicinska naklada)

Cijepljenje i cjepiva Bralić Irena
Neurokemija ponašanja s osnovama psihofarmakologije Karlović Dalibor

Nenad Bartolčić: Gospođo Raič, ravnateljica ste i glavna urednica jedne od najstarijih specijaliziranih nakladničkih kuća u Hrvatskoj, brojke govore da je Medicinska naklada u pedeset godina svoga djelovanja objavila više od tisuću naslova i tako dala veliki doprinos hrvatskoj medicinskoj publicistici. Pretpostavljam da to nosi i ne tako malu odgovornost?

Anđa Raič: Odgovornost je golema, zato što su posrijedi ponajprije udžbenici, a udžbenike se ne čita površno, pa treba nastojati izbjeći sve: od tipfelera, preko nejasnoća do netočnosti, treba uravnotežiti poglavlja i odnose među dijelovima koji se izlažu, osigurati da su grafikoni jasni i primjereno obilježeni, slike i razumljive i lijepe, a terminologija ujednačena i hrvatska. S druge strane, naši su autori najpriznatiji znanstvenici i stručnjaci u svojim područjima i pišu o složenim temama, pa ukupno urednik ima osjetljiv i težak posao koji uključuje i diplomaciju, komunikologiju pa i psihologiju. No, nakraju, kad napravimo dobru knjigu kojom su zadovoljni i čitatelji i autori i mi, zadovoljstvo je tim veće.


Približite nam malo početke Medicinske naklade, znamo da je u sadašnjem „formatu“ ona registrirana 1994. godine kao d.o.o., no što je tome prethodilo i kako je do toga došlo, u čijem je vlasništvu Medicinska naklada danas?

Medicinsku su nakladu 1964. godine osnovali studenti Medicinskog fakulteta u Zagrebu kao skriptarnicu, u nedostatku udžbeničke literature. Medicinska naklada je 1994. godine privatizirana i otad poslujemo kao d.o.o.; u vlasništvu je četiri većinska vlasnika.

Izdavačka nam je djelatnost ponajprije usmjerena na objavljivanje sveučilišnih udžbenika i priručnika za potrebe studenata svih medicinskih i srodnih fakulteta u Hrvatskoj. Osim udžbenika i priručnika izdavački program obuhvaća znanstvene i stručne monografije, priručnike za doktorski studij, za trajno medicinsko usavršavanje liječnika, kao i udžbenike za srednjoškolsko medicinsko obrazovanje te popularna izdanja koja objavljujemo u Biblioteci Knjigolijek. Također, izdavači smo nekoliko znanstvenih i stručnih časopisa od kojih su tri u najpriznatijim bibliografskim bazama poput Current Contentsa.


Vratimo se onome na čemu je Medicinska naklada gradila svoj brend a to je izdavanje stručne literature za područje medicine, stomatologije, veterine, farmacije. Koliko se tržišna niša koju pokrivate promijenila u odnosu na period prije 1990-ih?

Nije se bitno promijenila: i onda i danas čitatelji naših knjiga su uglavnom poznati, dakle imamo ciljane kupce; medicinari su struka koja prati i koja je vrlo zainteresirana za stručnu literaturu. Znanstvena se spoznaja mijenja i širi pa se i rad na znanstvenoj knjizi povećava i produbljuje: povećava se zbog povećanja znanja, a produbljuje se zbog potrebe razlikovanja bitnoga od nebitnog, važnijega od manje važnog i da se sve složenije stvari objasne jednako jasno na istom broju stranica.


Imate li konkurenciju na tržištu? Ima li uopće prostora za konkurenciju u nišama koje pokrivate?

Naravno da konkurencija postoji, ali mi smo ipak najveća specijalizirana izdavačka kuća za područje biomedicine, najdulje trajemo pa je i naše je iskusto najveće i najjače, i to sadašnji i potencijalni autori prepoznaju. Oni cijene i našu brigu za stručni jezik, za dizajn i za bezbroj detalja koji proistječu iz profesionalnosti i iskustva. Ukupno govoreći, mislim da nismo izgubili ni jednog autora, a da smo dobili puno novih koji su prije negdje drugdje objavljivali.


Na koje je sve načine znanstvena knjiga, tj. nakladništvo znanstvene knjige u specifičnoj poziciji spram nakladništva ostalih tipova knjiga, izuzevši izdavanje udžbenika za osnovnu i srednju školu što je ipak svojevrsni „paralelni svemir“ u odnosu na ostalo nakladništvo u Hrvatskoj?

Naše je potencijalno čitateljstvo mnogo manje, ali je zainteresiranije da dobije potrebna i željena djela. Glavni orijentir naše poslovne strategije jest, dakle, poznavanje i poštovanje interesa i potreba naših čitatelja.

 

Alzheimerova bolest i druge demencije Kušan Jukić Marija, Mimica Ninoslav, Tomek-Roksandić Spomenka
Prehrana u općoj i kliničkoj pedijatriji Hojsak Iva, Kolaček Sanja, Niseteo Tena

U usporedbi s izdavaštvom znanstvene knjige u razvijenim zemljama zapada, postoje li neke specifičnosti i izazovi s kojima se susreću izdavači znanstvene knjige u Hrvatskoj?

Zbog malog govornog područja naše je tržište izrazito malo i za velik broj specifičnih (uskospecijaliziranih) a potrebnih knjiga nema dovoljno kupaca da bi se neka djela i pokrila a kamoli isplatila. No izdavanje i takvih knjiga je dio naših profesionalnih obveza i mi od njih ne bježimo.


U kolikoj mjeri vas podupire MZO kroz poticaje izdavanju znanstvene knjige?

Nedostatno, ali i ta i takva pomoć dobro dođe. Svjesni smo toga da je zahtjeva mnogo, a sredstava namijenjenih potpori znanstvene knjige (a i časopisa) premalo. Da bi knjiga bila jeftinija i time dostupnija, državne bi potpore trebale biti puno veće, drugim riječima, država bi za tu namjenu trebala izdvajati daleko veća sredstva ako želi da izdavaštvo kao dio hrvatske znanosti i kulture ne doživi krah. Mislim da bi i kriterije na temelju kojih se dodjeljuje potpora trebalo revidirati, tj. postrožiti.


A koliki dio proizvodnog troška knjige u prosjeku te potpore pokrivaju?

Potpore pokrivaju u prosjeku trećinu proizvodnih troškova. Vrijeme povrata uloženih sredstava je sporo jer se neke knjige prodaju pet i više godina, a za to vrijeme medicinski tekstovi zastarijevaju pa se nerijetko događa da moramo otpisati dio naklade.


No, unatoč potporama, krajnjim korisnicima knjiga je najčešće preskupa, iako kvalitetna i zahtjevna znanstvena knjiga teško da može biti jeftina. Kakva vam je politika cijena?

Izrada znanstvene ili stručne knjige, naravno ako želite da bude kvalitetna (što mi nastojimo) i ako se tiska u boji (što je kod naših knjiga često), doista ne može biti jeftina, pogotovu što su posrijedi najčešće izrazito male naklade: od 300 do 500 primjeraka (samo obvezni udžbenici, i to samo neki, imaju nakladu do 1000 primjeraka); prodaja traje više godina, i sve to treba uključiti u krajnju cijenu. Prošla su vremena kad se proizvodna cijena knjige množila s faktorom 3. Sad se zadovoljavamo i minimalnom zaradom, najčešće na razini pokrivanja troškova.

Fotokopiranjem mnogi gube: izdavači jer slabo prodaju knjige, studenti jer uče iz loših kopija i zastarjelih sadržaja, struka jer se knjige ne obnavljaju i tako ne dopunjuju novim spoznajama, autori jer nemaju mogućnost za novo izdanje, država jer ne ubire porez (kopije se uglavnom prodaju „na crno“).

Školska fobija Mindoljević Drakulić Aleksandra

Ne jednom ste spominjali kako vam veliki problem čini piratizacija knjiga, mnoga izdanja Medicinske naklade ili se fotokopiraju ili pdf „pretisci“ kruže internetom. Kako se nosite s tim?

Gotovo nikako! Nama je to egzistencijalni problem. Kopiranje knjiga je zlo, krađa, korupcija, uništenje jedne djelatnosti. No o tom se problemu u medijima ne govori i u javnosti se vrlo malo zna. Nažalost nitko ne govori (pogotovu studentima) da je kopiranje krimen (kao i plagiranje), ne uči ih što znači napisati, urediti, tiskati knjigu pa je kopiranje njima posve normalna stvar. Pogotovu je dobrodošlo jer je kopija znatno jeftinija od originala. Fotokopiranjem mnogi gube: izdavači jer slabo prodaju knjige, studenti jer uče iz loših kopija i zastarjelih sadržaja, struka jer se knjige ne obnavljaju i tako ne dopunjuju novim spoznajama, autori jer nemaju mogućnost za novo izdanje, država jer ne ubire porez (kopije se uglavnom prodaju „na crno“).

Vlasnici kopiraonica ne plaćaju honorar autorima, recenzentima, u slučaju prijevoda autorska prava (koja za udžbenike nisu mala), grafičku obradu, dizajn, lekturu i korekturu, PDV, dakle nemaju troškova, a zarada je golema. Ova pojava, koja je krivim pravilima i pravno legalizirana, tjera izdavače stručne knjige da imaju visoke cijene knjiga kako bi pokrili troškove. Što s pdf-ovima knjiga koji kruže internetom, ne znam. To je isti, možda i veći problem jer je tome teže stati na kraj. Time bi se trebala ozbiljnije pozabaviti policija.

Medicinska naklada

Pretpostavljam da ste razmišljali, pa i predlagali mjere kojima bi se ta piratizacija smanjila, ili možda čak i ukinula?

Piratizaciju mogu smanjiti jedino državne službe, konkretno Ministarstvo unutarnjih poslova i Državno odvjetništvo koje u svojoj nadležnosti imaju obradu prijava i rješavanje takvih kaznenih djela te izricanje kazni po završetku postupka. Do sada smo Policijskoj upravi zagrebačkoj podnijeli dvadesetak kaznenih prijava protiv vlasnika fotokopiraonica; obrade su u tijeku i prema informacijama kojima raspolažemo na njima se radi (po nama presporo i nezainteresirano). A ako i „uhvate lopova“, predviđene kazne su beznačajne, počinioci ih plaćaju i nastavljaju raditi isto. Unatoč tome mi ćemo uporno podnositi prijave ne bismo li barem malo preplašili kopirače da to ne čine tako bezobrazno javno.


Zasigurno ste se zatekli pred izazovima digitalnih tehnologija, koje se razvijaju fascinantnm brzinom. Kako gledate na e-nakladništvo, pronalazite li u njemu potencijala? Činjenica jest da u Hrvatskoj e-knjiga uopće nije zaživjela, naslova je premalo, PDV je previsok (25%), inicijative koje su se pojavile prije 4-5 godina su zamrle, ambiciozno zamišljene e-knjižare su ugašene... neće biti sreća ostane li e-nakladništvo na samom začelju (unutar EU) u tom segmentu.

E- nakladinštvo je, i uz sve svoje mane, sasvim sigurno budućnost, i to kao nadopuna, a ne konkurencija klasičnom, tiskanom izdanju. Nažalost, prije uvođenja e-knjiga treba riješiti brojna pitanja, prvenstveno pitanje piratizacije. Postavlja se i pitanje cijene takve knjige, autorskih prava i brojna druga, a Hrvatska, kao uostalom ni puno drugih država, zasad nema jasnu strategiju. Vrlo intenzivno radimo na tome i u skorijoj budućnosti svakako planiramo ponuditi i mogućnost kupovine e-knjige, određenih poglavlja i slične „pametne“ usluge koje će našim kupcima zasigurno biti vrlo zanimljive, međutim, prije toga svakako moramo riješiti navedene realne probleme.

 

Podneblje nadzemlja Habek Dubravko
Hipoteza o sreći Haidt Jonathan

Moderna vremena nastoje barem djelomično popratiti novija izdanja Medicinske naklade, pa smo primijetili  da se vaša izdavačka kuća otvorila i izdavanju knjiga koje su na rubu, ili čak i nisu, znanstvenog karaktera. Koja poslovna strategija stoji iza toga?

Mi volimo knjige, autori vole kako im ih mi radimo, držimo da svaka knjiga nađe određeni broj čitatelja, zadovoljni smo ako uspijemo pokriti troškove i to je razlog zašto objavljujemo i „neznanstvene“ knjige. Moram reći da nam autori često u tome pošteno pomažu. Unatrag nekoliko godina pokrenuli smo Biblioteku Knjigolijek u kojoj uglavnom objavljujemo „literarne“ uratke naših „stručnih“ autora, popularnomedicinske knjige za samopomoć i prijevode nekih svjetskih medicinskih popularnoznanstvenih uspješnica. Ali, ukupno gledano, nismo ostvarili osobit financijski uspjeh od toga tipa knjiga.


Vidite li prostora za izdavanje popularnoznanstvenih knjiga, posebno iz područja koja temeljno pokrivate? Možda nam općenito nedostaje taj tip knjiga, iz različitih područja znanja, posljednjih godina su praktično nestali sa scene neki od izdavača koji su upravo bili poznati po izdanjima popularnoznanstvenih knjiga, poput npr. Izvora?

Mislim da su popularnoznanstvene knjige teže za čitanje od beletristike a manje cijenjene od udžbenika, znanstvenih i stručnih knjiga. Iz našeg iskustva krug čitatelja popularnoznanstvenih knjiga nije previše velik pa ne čudi da izdavači takvih knjiga ne mogu opstati. Kako sam već rekla, mi neke takve knjige „moramo“ izdati, neke smo objavili vjerujući da će izazvati veći interes, ali smo se osvjedočili da nam one ne donose ni novčanu, ni znanstvenu niti kulturalnu dobit. To potvrđuje moje mišljenje da je interes za tim tipom knjiga u nas manji nego za stručnom i znanstvenom knjigom.


Jesu li i danas izdanja Medicinke naklade tražena i u državama koje su nastale raspadom Jugoslavije, koliko ste prisutni na tim „novim“ tržištima i kako poslujete s njima?

Nije fraza da znanost ne poznaje granice. U medicini se točno zna tko koliko vrijedi i na lokalnoj, i na regionalnoj, i na svjetskoj razini. Neki su naši autori izrazito cijenjeni u državama nastalim raspadom Jugoslavije, pogotovu zato što ne postoji jezična barijera. Zanimljivo, neki se naši naslovi čak bolje prodaju u „Regiji“ nego u Hrvatskoj. Naša su iskustva najbolja s distribucijom u Srbiji jer imamo dobrog i poštenog poslovnog partnera, nemamo problema s izvozom ni s naplatom, nema komisijske prodaje i mjesecima nenaplaćenih računa. U posljednje smo vrijeme objavili nekoliko knjiga na engleskom jeziku pokušavajući proširiti tržište izvan granica našeg govornog područja. No s distribucijom ide jako teško.


 

Biblijska medicina Dodig Slavica
Schopenhauer kao lijek Yalom Irvin D.
Transseksualizam Buzov Ivan
Smrt je izlječiva Dobson Roger

Distribuira li Medicinska naklada sama svoja izdanja? Koliko (u omjerima) prodajete kroz knjižarsku mrežu, koliko knjižnicama a koliko direktno vašim kupcima? Tko su najbolji kupci vaših izdanja?

Kao i ostali nakladnici, smišljamo razne načine kako doći do kupca i prodati knjigu. Imamo dvije vlastite knjižare, internetsku prodaju preko naše mrežne stranice, radimo razne akcije, oglašavamo se preko društvenih mreža, u medicinskim časopisima i Liječničkim novinama, imamo čak i jednog trgovačkog putnika zaduženoga za knjižnice To je naša izravna prodaja. Naravno, dio naše prodaje ide kroz knjižarsku mrežu, ali nažalost (iz dobro poznatih razloga) poslujemo s malim brojem knjižara, zbog čega nismo osobito sretni. Bili bismo sretniji da se možemo „prepustiti“ knjižarskoj mreži.

Iskazano u brojkama: 45 % prodaje ostvarujemo kroz vlastitu maloprodaju (vlastite knjižare, web-shop), a 55 % kroz veleprodaju od čega: 15 % knjižare, 17 % knjižnice, 63 %  direktna prodaja stalnim kupcima (zdravstvenim i drugim ustanovama, ordinacijama), 5 % izvoz. Naš cilj u 2017. godini je povećati izvoz do 10 % u zemlje bivše Jugoslavije, a i  šire (engleska izdanja).


Možete li nabrojati nekoliko mjera koje bi trebalo poduzeti (branša u suradnju s državom, i obratno) ne bi li se popravilo stanje na hrvatskom tržištu knjiga?

Mogu samo govoriti o nakladnicima znanstvene knjige. Dakle, potpuno zabraniti i suzbiti fotokopiranje. Uz poboljšanu državnu brigu, tj. potporu, nama ne bi trebalo ništa više. Dakle, treba nam zakon i poštenje, a onda rad neminovno donosi plodove. Naravno, vrlo bitna stavka za opstanak izdavača jest naplativost i tu bi država trebala odlučnije kontrolirati i sankcionirati nepoštovanje zakonskih rokova plaćanja.


A koje bi bile baš specifične potrebe izdavačima znanstvene knjige?

Da su stroge i poštene stručne recenzije (do kojih nije lako doći!) kriterij za novčanu potporu izdavanju znanstvenih knjiga, i to na razini pokrića troškova, da MZOS sufinancira prvenstveno knjige koje su društveno važne i potrebne a za njih ima premalo zainteresiranih, te sve udžbenike da bi bili jeftiniji i time studentima dostupniji.


Kakva vam je bila poslovna 2016. godina, a što očekujete od 2017.?

Ipak možemo reći da je 2016. godina bila uspješna. Prihod od prodaje je u laganom porastu u odnosu na 2014. i 2015. Uspjeli smo objaviti više od 40 naslova (većinom opsežnih), isfinancirali smo ih vlastitim sredstvima jer su subvencije pristigle na samom kraju godine. Nadamo i težimo tome da u prihod od prodaje 2017. godini povećamo od 15% do 20%. Ovogodišnja siječanjska prodaja podgrijava naš optimizam i potvrđuje da nam očekivanja i plan nisu nerealni.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –