Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 03.06.2015.

Anton Balaž : Logor posrnulih žena

Anton Balažovim prostitutkama seks je stalno na pameti. Uvijek ih svrbi, i na svakom mjestu su spremne, sa ili bez naknade. Već na prvoj stranici njegova "Logora posrnulih žena“ uspaljena Ernička kaže mornaru koji je obavio svoj posao i stavio novac na noćni ormarić – "A sad iz ljubavi, mornaru…“ Nije ni čudo da će takvoj neprofesionalnoj prostitutki par mjeseci kasnije početi rasti trbuščić. Jer znamo, djeca se rađaju iz ljubavi, iz uživanja u seksu. A baš takve su Anton Balažove prostitutke: posve neprofesionalne u sferi trgovine, apsolutno spremne u pitanjima seksa, i potpuno romantične u području ljubavi.

Kada poslijeratna čehoslovačka komunistička vlast primjeni na skupinu slovačkih prostitutki "jednostavno revolucionarno rješenje“, i pokrene postupak "historijske likvidacije“ prostitucije, Balažove romantične pohotnice iz zloglasne Vydrice i u logoru za preodgoj pokazivati će neuništivi, zdravi seksualni libido. Zapravo, "Logor posrnulih žena“ najlakše je opisati kao erotski roman iz logora.

Uz prostitutke iz Vydrice u logoru se nalaze razne švercerice, falsifikatorice kupona za hranu i druge gospodarske prijestupnice; od muškaraca tu su politički zatvorenici, bivši partizani, neradnici, sitni kriminalci, asocijalni elementi, i čitavi romski orkestri: sve u svemu, "oni koji su djelovali protiv naroda, i oni koji su se borili za njega, oni koji su se borili na zapadnoj fronti, ali i oni koji su se borili na istoku, oni za Hitlera i oni protiv Hitlera“, oni koji su bili potpuno oduševljeni Staljinom, oni koji su katolici, evangelici, pripadnici židovske vjere, uključujući tu napokon i ateiste, pa čak i same komuniste.

Uprava logora se brine da muškarci bude napojeni bromom, ali to ne zaustavlja veseli logorski "hopa-cupa“ gdje god se pruži prilika, u rudarskim jamama, na pozornici logorskog zbora, u svim službenim prostorijama. Svako svakog naskakuje, na svakome mjestu, pojedinačno ili grupno, u ovo ili ono doba dana i noći. Isprva, prostitutke će spavati cijelu noć; što je novo iskustvo koje će im se dopasti. No ubrzo će većina imati vlažne gaćice (one koje ih još imaju), a potrebu za noćnim snom zamijeniti će stare potrebe i navike.

Naravno, Balažov pogled na prostitutke iz Vydrice može se nazvati izuzetno idealističkim. Oni koji su gledali izvanredni dokumentarac "Slava kurvi“, Glawoggerovu studiju prostitucije u raznim krajevima svijeta, možda se sjećaju da je prostitutkama najvažnije bilo da su mušterije brze i da imaju što manjeg: dakle, da prođe što brže i što bezbolnije. No pitanje prostitucije se u literaturi može koristiti na različite načine. Slovački pisac koristi prostitutke kao suprotnost libidalno suspregnutog komunističkog režima, izvan i unutar logora, kao žovijalne, biofilne djevojke, kojima je sudbina, eto, namijenila da preživljavaju naplaćujući muškarcima, premda je njima samima najdraže kada im daju iz ljubavi.

Jer znamo, djeca se rađaju iz ljubavi, iz uživanja u seksu. A baš takve su Anton Balažove prostitutke: posve neprofesionalne u sferi trgovine, apsolutno spremne u pitanjima seksa, i potpuno romantične u području ljubavi.


Ali nisu samo prostitutke željne seksa kod Balaža. Logor predstavlja totalitet društva, već i po strukturi svojih zatočenika. Za mnoge on je i jedina stvarnost. U vanjskom svijetu ukinuti su obrti kojima su se logorski zatočenici bavili, povučene su željezne zavjese između mjesta u kojima su živjeli, i logor im sada pruža jedinu moguću egzistenciju, jedinu sigurnost, bolje reći jedinu izvjesnost. Kao takva sinegdoha društva, slika svijeta u malom, logor posjeduje i svoju seksualnu sferu. Zatočenici su iscrpljeni radom, lošom prehranom i bromom – ali život se nastavlja dalje. Dolazak prostitutki samo će pomoći da seksualni životni sokovi snažnije prokolaju. Na kraju, ti sokovi će dovesti i do opće rehabilitacije logoraša.

Režim je prostitutkama namijenio "historijsku likvidaciju“ i ponudio im "dostojanstvenu i sigurnu egzistenciju“. Cilj je usmjeriti ih u "normalni radni proces“, po mogućnosti u bratislavsku tekstilnu industriju, uz određenu formu nadzora i kontrole, koja je u njihovom slučaju naravno neizbježna. No seksualna aktivnost koja se odigravala u logoru usmjerila je rehabilitaciju u drugom smjeru. Nakon par mjeseci većina prostitutki ostaje u drugom stanju. Režim ih je vidio kao tekstilne radnice, one su se pak – uz opće zaprepaštenje zbog tako vidljivih plodova preodgoja – pretvorile u samosvjesne, buduće samohrane slovačke majke, roditeljice budućih slovačkih socijalističkih građana. I tako je seks, uz malu pomoć skupine hrabrih žena, još jednom proizveo ne samo biološko, već i socijalno-političko čudo.

Kako Balaž vrckavo započinje svoj roman tako ga, ne ispadajući iz prosedea, i završava. Ta dosljedno provedena vrckavost ujedno je i najveća vrijednost romana. Tisuće je knjiga napisano i stotine filmova snimljeno o logorima XX stoljeća: važnih i prevažnih već samih po sebi. Ali izuzev Benignijevog filma "Život je lijep“ Balažev „Logor posrnulih žena“ možda je i jedina ovakva tematizacija kompleksa logora. Kada kažemo "ovakva“ mislimo, u užem smislu – humoristička; u širem pak smislu – duhovita, žovijalna, erotska…

Anton Baláž

Logor posrnulih žena

  • Prijevod: Sanja Milićević Armada
  • Hena com 03/2015.
  • 342 str., meki uvez
  • ISBN 9789532590937

'Logor posrnulih žena' dramatična je priča o grupi bratislavskih prostitutki u staljinističkome logoru za prinudni rad. Vještom uporabom na apsurdu i groteski temeljenog humora Anton Baláž roman pretvara u oštru kritiku totalitarizma i represivnog političkog aparata.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –