Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 20.08.2012.

Antonio Tabucchi : Izgubljena glava Damascena Monteira

"Tko je ubojica?" najdosadnije je pitanje suvremene književnosti. Koga briga tko je ubojica. Ako nije vrtlar, onda je batler, ako nije batler onda je šofer, ako nije niti šofer, ili netko drugi s kraja društvenog lanca, onda je netko s njegovog vrha, tipa zli industrijalac, ili pak korumpirana policijska klika, kao embrij državne represije, državnog totalitarizma i institucionalnog fašizma.

Posljednjih godina neke vrlo dobre krimiće napisali su Stieg Larsson (trilogija "Millenium"), James Ellroy ("L.A. povjerljivo") ili Tom Rob Smith ("Dijete 44"). No pitanje "tko je ubojica?" to nije učinilo nimalo uzbudljivijim. Žanrovski obrasci krimića isušuju prostor književnosti: banaliziraju pripovjedni obrazac, socijalnu angažiranost, i društvenu kritičnost. Umjesto stila nude klišeje, umjesto sadržaja žanrovsko fabuliranje i žanrovske stereotipe, umjesto književnosti igru detekcije.

"Izgubljena glava Damascena Monteira" započinje finim poglavljem u kojem se usred divljeg naselja u Portu budi ostarjeli romski kralj, odjeven u jaknu koja mu služi i kao pidžama i kao odijelo. Frfljajući na mješavini romskog, portugalskog i andaluskog jezika, El Rey se hvali kako bi još uvijek mogao finfati, i da mu je svakog jutra mangalho tvrd poput užeta.

To ti je mjehur, odgovara mu žena, misliš da si mlad ali si star. No El Rey je ipak uvjeren da bi u ovakvim jutrima mogao finfati, samo ne staru ženu na kojoj se nakupila paučina. Prestani trućati i idi pišati, zaključuje iskusna žena ovo buđenje romskog kralja koji je ostao bez svega, osim punog jutarnjeg mjehura kojeg brka s jutarnjom erekcijom.

Poslušavši ženu El Rey izlazi u zoru romskog naselja isprazniti mjehur - i ovdje počinje jedan sasvim drugi tekst. Ostarjeli romski kralj pronalazi u grmu leš s odrubljenom glavom i majicom s natpisom Stones of Portugal. Portugalska priča napisana na talijanskom na tom mjestu upada u tračnice neumoljivog krimića.

Antonio Tabucchi kreće u potragu za ubojicom. Mehanizam je pokrenut. Slavnog talijanskog pisca (1943.-2012.), sve do nedavne smrti navodno jednog od kandidata za Nobela, ne zanima više pitanje gerijatrijske jutarnje erekcije i problemi romskog kralja s muškim nasljednicima. Nema se više vremena za to. Krimići imaju svoju logiku fabule i za one bitne stvari, kao što je to svakodnevica ostarjelog romskog kralja, u njima najčešće nema puno mjesta.

Tabucchi izbacuje El Reya, nebitnog za daljnje fabuliranje, i u roman uvodi Firmina, novinara crne kronike koji ima ozbiljnih intelektualnih i publicističkih pretenzija ali, eto, zasada radi u nekom lisabonskom tabloidu. A od likova bitnih za otkrivanje ubojice tu je još i stanovita Dona Rosa, vlasnica pansiona u Portu s izvanrednim vezama, odvjetnik nalik na Charlesa Laughtona po nadimku Loton, i naposljetku vrlo brzo pronađeni svjedok samog ubojstva.

Zapravo, za jedan krimić Tabucchi vrlo rano pronalazi i glavu ubijenog (premda naslov sugerira da je glava nepovratno izgubljena), i njegov identitet, i identitete njegovih ubojica. Sam mehanizam krimića poprilično je jednostavan, nešto poput parnog stroja, lokomotive na ugljen, s puno jednostavne mehanike, mnogo buke i dima, i ograničenom manevarskom sposobnošću. Romski kralj žrtvovan je logici žanra, a u samom žanru nema misterija, nema detekcije, nema složene progresije istrage, pa čak ni izgubljene glave.

Taj grubi žanrovski mehanizam Tabucchi pokušava oplemeniti turističkim opisima Porta, te usputnim razgovorima o filozofiji i sjevernoportugalskim receptima. Firmino je fasciniran dijalektikom Lukacsa, a Loton pitanje juhe od raštike ili mesnih okruglica voli promišljati i kombinirati s binarnošću svijeta i filozofijom prava. Ali od svega toga čitatelju upitnik nad glavom postaje samo veći a ne manji. Jer pravo pitanje "Izgubljene glave Damascena Monteira" nije tko je ubojica, već zašto je Antonio Tabucchi uopće napisao ovoj krimić.

Odgovor na ovo pitanje dolazi tek s pretposljednom stranicom romana i piščevom bilješkom. Slučaj "Damascena Monteira" temelji se na događaju iz noći 7. svibnja 1996. kada je 25-godišnji portugalski državljanin Carlos Rosa ubijen u postaji Republikanske nacionalne garde u Sacavemu, predgrađu Lisabona, a njegovo tijelo pronađeno u jednom parku, odrubljene glave, i s tragovima mučenja.

Kako proizlazi iz romana, a koliko se može saznati i na internetu, ubojica Carlosa Rose je na suđenju oslobođen optužbe za ubojstvo, i tek suspendiran na šest mjeseci sa svih dužnosti u Republikanskoj nacionalnoj gardi, dok su njegovi suučesnici dobili po dvije godine zatvora uvjetno zbog kaznenog djela skrivanja mrtvog tijela i teške povrede službene dužnosti.

Tabucchi je "Izgubljenu glavu Damascena Monteira" objavio već 1997., izgleda neposredno nakon ovih sramotnih presuda. Međutim ubrzo je sljedilo novo suđenje na kojem je ubojica iz Republikanske nacionalne garde priznao ubojstvo, i ovoga puta dobio sedamnaest godina zatvora.

S ovom presudom ispunjeno je društveno poslanje "Izgubljene glave Damascena Monteira". Ako Tabucchijev krimić nije opravdao reputaciju svog autora; ako nije niti opravdao posvetu onome koga u romanu naziva El Reyem, barem ne prostorom koji je njegov lik dobio u tekstu; onda je opravdao korištenje žanra kao književne vrste za pritisak na neovisnost sudstva.

Velika stvar za opću stvar, ali zapravo sitnica za književnost.

Antonio Tabucchi: "Izgubljena glava Damascena Monteira"
Preveo Dean Trdak

Meandarmedia, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –