Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Jagna Pogačnik • 24.09.2007.

Boris Greiner : Život na tavanu

Boris Greiner (1959) jedan je od multitalenata na domaćoj umjetničkoj sceni koji sve svoje djelatnosti – a bogme ih nije malo – obavlja bez velike medijske pompe, gotovo samozatajno. Čak i ako ovom prigodom zanemarimo podatke kako je Greiner bio viceprvak Jugoslavije u skoku u vis davne 1980., učitelj tenisa, skijanja i plivanja, ribar, te jedno vrijeme nasljednik urarskog zanata, još uvijek ostaje podosta toga što treba spomenuti u ovakvoj gesti predstavljanja.

Od početka osamdesetih, naime, surađuje sa Stanislavom Habjanom (Greiner&Kropilak Mailart Office), kasnije se dvojcu pridružuje i Danijel Žeželj (Slipa Konfidenca, radionica Petikat), a njegova samostalna i koautorska djelatnost kreće se u područjima grafičkog dizajna, performansa, filma, ali i književnosti. Greiner&Kropilak tako zajednički potpisuju zbirku priča «Interkonfidental» (1999), dok je prvo Greinerovo uknjigovljenje roman «Pješakov gambit» (2003).

Sklonost konceptualizmu i odmak od bilo kakve trke za trendovima, profitom i shvaćanjem knjige kao robe, Greiner iskazuje i svojom novom prozom, zbirkom crtica "Život na tavanu" čija je distribucija namjerno svedena na tehniku - iz autorovih ruku u ruke čitatelja. Naime, svaki je primjerak knjige, koja grafički uspješno predstavlja «običnu» bilježnicu, nedovršen i okončan tek u trenutku primopredaje kad svaki primjerak dobiva potpis, numeraciju i adresiran je na konkretnog čitatelja. Potpisnica je ovih redaka, na primjer, broj 201 što pokazuje kako ova neobična distribucija ne inzistira previše na kvantiteti.

Prozne crtice, koje nemaju nekakav jači zajednički nazivnik i čija je «samostalnost» grafički naglašena praznim lijevim stranicama bilježnice/knjige, predstavljaju intimne zapise, refleksije, pisane u 1. licu koje kronološki zatvaraju nekakav jednogodišnji krug – od ljeta do ljeta. Autor je pošao od zgodne podudarnosti i uspostavljanja analogije između svoga prezimena Greiner i francuske riječi grenier, što znači tavan, a zbirka funkcionira kao rezultat umjetničkog koncepta u kojem autor propituje prije svega usamljenost i izoliranost kakvu omogućuje/uvjetuje život na tavanu, koji ne samo socijalnim, nego i vizualnim i taktilnim senzacijama daje neke druge obrise.

Greinerove su refleksije dijelom i promišljanje o samom nastanku teksta i pisanju – recimo pitanjima početaka i svršetaka teksta, ali i problemu nagomilavanja građe, pa su formalno svedene na mali broj redaka jer, smatra autor, «rješenje za brbljavost je ograničen prostor: 10 do 15 redaka. Unutar toga sve je dopušteno». I tome je stvarno tako; Greiner svoje zapise bazira na kratkim refleksijama konkretnih predmeta koji ga okružuju, prizorima viđenim s tavanskoga prozora, pri čemu temom mogu biti i čestice prašine na suncu ili neuredne police, ali i onim intimnim u kojima se čitaju krhotine usamljenosti, nesanice, nemira, strahova, kao i razotkrivanje metoda kojima ih se može pretočiti u književni tekst.

Vizualno i taktilno glavne su osjetilne senzacije života na tavanu, pri čemu Greiner vrlo često polazi od pojedine senzacije koja je isprva mutna i neraspoznatljiva, da bi se kasnije izoštrila, a zanimljivo je kako sve skupa na trenutke postaje iznimno lucidno, čak i duhovito, recimo kad iz viđenog uspijeva izvući neko opće pravilo, skoro pa aforizam («život opstaje, a ideje nastaju»). Crtice djeluju posve «zatvoreno», kao svijet za sebe iz kojeg teško da ima izlaska, kao isječak intime u koju tek rijetko ulazi nešto izvanjsko, poput telefonskog poziva.

«Život na tavanu» definitivno nije knjiga koja očekuje pompu zbog svoga objavljivanja. Dapače, nekome će kao privatna autorova gesta biti i posve nazanimljiva, što je očekivano, pa i ukalkulirano u način distribucije. No, poznavatelji raznolikih Greinerovih umjetničkih praksi prepoznat će, stavljajući je kontekst, kako ovdje nije riječ o konceptualnoj prozi, već knjizi kao konceptu. Jednom u nizu kakve Boris Greiner već dugi niz godina «izbacuje» sam ili u društvu.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –