Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 01.08.2012.

Douglas Coupland : Marshall McLuhan

Postoji trenutak u biografskim filmovima kada se glavnom junaku iznenada otvore vrata spoznaje. Slika svijeta postane oštrija, boje življe, perspektive jasnije. Vizija prodire u svaku poru okoliša: u žile, u instalacije, u mikrokozmos, u makrokozmos. Redatelji te trenutke naglašavaju povišenom retoričnošću. Glazbenici postanu okruženi zvukovima, matematičarima kroz atmosferu polako padaju brojke: u svemu najednom postaje vidljiv obrazac, zakonitost, ideja; sve se ujedno i usporava i ubrzava.

U svojoj biografiji teoretičara medija Marshalla McLuhana Douglas Coupland opisuje jedan takav trenutak. Trenutak kada je Marshall McLuhan postao Marshall McLuhan. Početak je četrdesetih. Mladi profesor engleskog jezika upravo se vratio u Ameriku. U Englesku je otputovao s mladom suprugom dan nakon početka Drugog svjetskog rata. Nakon godinu dana rada na doktoratu čija je tema bio malo poznati autor pamfleta iz XVI stoljeća Thomas Nashe, vraća se na katoličko sveučilište Saint Louis.

Mirnodopska Amerika u to vrijeme je sasvim drugačiji prizor od ratne Britanije. Dok u urbanim središtima Engleske zbog bombardiranja traju zamračenja, u Americi na svakom koraku blješte reklame. Dok Britanci bježe u skloništa zbog zračnih napada, Amerikance napadaju reklame. Jedni čuče u podzemnoj željeznici slušajući eksplozije bombi, drugima marketinška industrija masovno bombardira podsvijest.

Coupland kaže da zamislimo McLuhana kako prolazi pored velikih reklamnih panoa koji promoviraju razne gluposti: automobilske gume, krekere, najlonke, juhe, loptice za golf, hrenovke... Ali „sve je to pomalo zavodljivo: ženske grudi nikada nisu ovješene, a svi muškarci imaju boksački torzo, dok se čudesnim svojstvima proizvoda jednostavno ne može vjerovati - strategije kojima se promiču tirani služe i za reklamiranje sapuna za pranje rublja..."

U McLuhanovoj akademskoj zajednici nitko ne obraća pažnju na taj halucinantni krajobraz koji se proširio zemljom. Nitko se ne bavi masovnom kulturom: to su samo obične reklame. Teško je spojiti staroenglesku književnost ili nordijske sage s reklamom za novi štednjak. Uglavnom, kao da nitko ne reagira na svu tu agresivnu promjenu okoliša, na sav taj silan novac koji se ulaže u nebulozne blješteće prikaze... „od (tada) 2,5 milijardi stanovnika nitko nije, čini se, primjetio: Hej! Nešto se ovdje ipak događa, kad sve te navijačice tako oblizuju bočice Coca-Cole, a menadžeri spuštaju hlače koje nikada ne treba glačati."

Ali netko ipak primjećuje. Nekome se upravo u tom trenutku pali lampica, počinju ukazivati obrasci, povezuju se sinapse, okoliš se počinje i raščlanjivati i uvezivati. Kraj je još daleko. Sintagme „globalno selo" i „medij je poruka" tek su se trebale ukazati. Televizija će tek pedesetih kidnapirati naciju. No putovanje je započeto.

Do objavljivanja „Gutenbergove galaksije: nastajanja tipografskog čovjeka" (1962.) morati će proći više od dva desetljeća. Do objavljivanja „Razumijevanja medija: mediji kao čovjekovi produžeci" (1964.) još i malo više. Mnogo toga će se morati poklopiti u McLuhanovom intelektualnom iskustvu i McLuhanovoj spoznanoj viziji.

Ne najmanje važno, navodi Coupland, bila je narudžba koju je McLuhan dobio krajem pedesetih da pripremi nastavni program za američke učenike jedanaestog razreda i osmisli predmet koji bi se bavio djelovanjem novih elektroničkih medija, ne konkretno sadržajem već više gramatikom i „mutacijskim sposobnostima". Uz narudžbu dobro je sjelo i 15.000 dolara povezanih s projektom.        

Svijet koji će na kraju opisati McLuhan, svijet je u kojem danas živimo dok trčimo Jarunom između panoa s Gregovom revolucijom (koja starom pojmu upisuje sasvim bizarni sadržaj) i billboarda koji traži „jednaka prava za crni radler" (što mijenja našu percepciju borbe za građanska prava) - svijet u kojem spavamo uz elektroničko zujanje televizije, ili se umrežujemo na internetu i svoj identitet uobličujemo na Facebooku.

Coupland kaže da je svijet koji je opisivao McLuhan postao istinski očit tek u XXI stoljeću i masovnoj pojavi interneta. Na neki način McLuhan je premostio jaz između XIX i XXI stoljeća i „vladavinu kraljice Viktorije spojio s vladavinom Googlea".

Uopće mnogo toga zanimljivog primjećuje Douglas Coupland u biografiji McLuhana. Prema slavnim piscima u ulozi biografa treba uvijek biti skeptičan: manjak istraživanja tu se često nadoknađuje viškom literariziranja. Autor „Generacije X" otvoreno priznaje da se u pisanju knjige služio Wikipedijom (iste informacije koje se mogu naći u knjižnici od cigle i žbuke navodno se mogu pronaći i na internetu!), i uz to se nimalo ne ustreže od literarizacije teksta.

No ima neka dublja veza između Couplanda i McLuhana, veza koju ne definira tek istraživalačka posvećenost i sklonost literarizaciji. Coupland je predani sljedbenik pokojnog gurua. U McLuhanovoj obitelji Coupland vidi odraz povijesti vlastite obitelji; u današnjem vremenu interneta prepoznaje McLuhanovo nevjerojatno predviđanje od prije četiri desetljeća.

I prije nego što je započeo pisati biografiju Coupland je bio u strastvenoj mentalnoj vezi sa svojim kanadskim zemljakom. Još tamo negdje osamdesetih je jednog hladnog dana potražio McLuhanov grob, da bi olovkom prekopirao natpis s nadgrobne ploče, a onda taj grafitni negativ telefaksom slao širom svijeta. Profesionalni biografi to ne čine. Oni možda skupljaju račune s benzinske kada odlaze u knjižnicu istraživati predmet svog pisanja, oni možda zaračunavaju i sate provedene u zgradi.

Coupland ne posjeduje račune s benzinske niti dokumentiranu satnicu iz knjižnice. No ako se u ponekom trenutku njegova biografija i može učiniti previše zaigranom (možda i površnom) - ona je proizvod ozbiljne i trajne ljubavi. A to je vrlo ozbiljna kategorija u žanru biografistike.

 
Douglas Coupland: "Marshall McLuhan: Nemate vi pojma o mojemu djelu"
Preveo Damir Biličić

Naklada Ljevak, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –