Franjo Janeš : Čerupanje Feniksa

Održava se
01.01.1901.

Čerupanje Feniksa Janeš Franjo

Književnost fantastičnog ili znanstveno-fantastičnog predznaka, osim nekoliko egzemplarnih djela epske fantastike te djela autora poput Isaaca Asimova ili Williama Gibsona, uglavnom nailazi na negodovanje „uglednih" kritičara i književnih teoretičara stare, prastare škole. Djela autora poput Terryja Pratchetta ili pokojnog Roberta Asprina bivaju odbačena uz objašnjenje da su trivijalna, namijenjena za zabavu ili, najgore od svega, da nisu književnost. Možda ta djela nisu Književnost, ali književnost svakako jesu. Šteta je ne proučavati recepciju autora koji imaju toliko čitatelja među takozvanom geekovskom populacijom, a često i među slušateljima metala (a to je toliko često povezano da se čini suvišnim to napominjati).

Franjo Janeš, dobitnik nagrade Kiklop za najbolji debitantski roman ("Noć mrtvih živaca") te dobitnik nagrade Sfera za najbolji znanstveno-fantastično roman ("Formula za kaos"), i inače je sklon poigravanju formom, a ovaj se put odlučio poigrati formom koja je karakteristična Pratchettu i Asprinu: komičnom fantastikom, koju ponekad zovu niskom fantastikom.

Radnja novog Janešovog romana "Čerupanje Feniksa" smještena je u kontinentalnoj Hrvatskoj, negdje potkraj osmog stoljeća. Janeš preuzima cikličko shvaćanje povijesti, a samim time zauzima ciničan, ako ne i reakcionaran stav. Priča je sljedeća: kršni i manje ili više primitivni hrvatski ratnici vole krvoproliće. Dakako, mrze Srbe. Po povratku u selo nakon pohoda na, očito, Srbe, otkriju da im suseljani pate od bolesti koju je, ako je vjerovat vraču, prouzročila krađa njihovog svetog predmeta. Hrvatski ratnici kreću u potragu za izgubljenim predmetom i putom sreću niz otkačenih (a ne baš) i zanimljivih (a recimo) koliko prijateljski, toliko neprijateljski nastrojenih likova.

Janeš demonstrira da se mentalni sklop ljudi, njihove navike, predrasude i strahovi ne mijenjaju (i da su Balkanci izuzetno falocentrični). I dok je općeprihvaćena činjenica da su ignorancija i strah izvor većine zla na ovom planetu, autorova je realizacija jednostavno traljava, humor usiljen, a jezične dosjetke ispod razine koju očekujemo od ne više književnog početnika nego i nagrađivanog autora. Dijalozi bi mu bili forte da nisu natopljeni iritantnim korištenjem, zdravoseljački rečeno, "seljačkog" žargona.

Janešov je cinizam zabrinjavajuć, a primjer nailazimo u dijelu kada protagonisti naiđu na šumski narod koji živi u ruševinama, tj. ostacima neke prošle civilizacije (samim time su u posjedu napredne tehnologije). Taj narod propovijeda pacifizam, jednakost i filozofija im se temelji na učenjima mudraca čije je ime nemaštovito poigravanje Lennonovim. Učenje se, dakako, bazira na tekstu pjesme „Imagine". Taj šumski narod, osim što vjeruje u slobodnu ljubav, pacifizam i jednakost, po cijele dane konzumira psihoaktivne narkotike i održava plenume. Ljigava aluzija na studentski aktivizam podsjeća na tomićevsko baljezganje o istome, a činjenica što je Janeš profesor na odsjeku za germanistiku čini stvar još gorom.

Biografske činjenice na stranu, roman vrvi ovakvim aluzijama koje su ne samo cinične, nego i snobovske. Tragično je što je Janeš talentiran autor koji u prijašnjim radovima nije odavao znakove snobizma i traljavosti (recimo u urnebesnoj „Formuli za kaos"), a sada je napravio korak unatrag jer "Čerupanje Feniksa" je potraćena šansa da se na žanr komične fantastike ozbiljnije obrati pažnja.

Narativ nije ni upola razrađen kao u „Formuli za kaos", poigravanje žanrovima je neinventivno, humor je suviše na prvu loptu, a trenuci lucidnosti su, ako je suditi po duhu knjige, slučajni. Same kvalitete knjige zanemarive su.

Ukoliko ste imuni na sve maloprije navedeno, roman predstavlja lako štivo. Nažalost, prelako i nedovoljno duhovito da bi se prikrili svi nedostaci.

Franjo Janeš: "Čerupanje Feniksa"

Algoritam, 2014.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Franjo Janeš

Čerupanje Feniksa

• Algoritam 02/2014.
• 272 str., meki uvez
• ISBN 9789533167497

U ciklički shvaćenoj povijesti, iz koje ljudi nikada ništa ne nauče, u kojoj i bogovi umiru, a civilizacije se rađaju samo da bi propale, jedine su konstante ljudska glupost, brutalnost i patnja. Opisujući falange iz palanke, autor ipak nije zaboravio na humor. Crvenu Sonju koja jaše na panonskom konju. Crna Guja kima s odobravanjem.