Geert Mak : U Europi - Putovanje kroz dvadeseto stoljeće

U šumi Grunewald u blizini današnjeg Berlina leži neobično brdo, više od sto metara. Iz njega, između drveća i grmlja, tu i tamo izviruju betonski blokovi, cigle, hrđave cijevi. Grunewald je planina građevinske šute. Grob nekadašnjeg Berlina. Ovdje leži carski Berlin građen krajem XIX i početkom XX stoljeća, poratni Berlin weimarske Republike, i nacistički Berlin - svi razoreni tokom britanskih i američkih bombardiranja, i potom sovjetskog granatiranja i uličnih borbi.

Grunwald je jedinstveni ali ne i jedini evropski grob kojeg je u svojoj putopisnoj povijesti Evrope tokom XX stoljeća obišao nizozemski publicista Geert Mak. Na gotovo 900 stranica svog putovanja stoljećem i kontinentom Mak će uz grob starog Berlina na berlinskom groblju Friedenau obići i grob Marlene Dietrich, uvjerene antinacistkinje koja je tokom rata nastupala na svim savezničkim frontama, "kao vojnik s vojnicima", da bi se šezdeset godina kasnije mrtva vratila u svoj grad, na Friedenau, uz cvijeće ali i pljuvačke koje obilježavaju njen grob.

Geert Mak obići će i Mussolinijev grob u Predappiu, masivan sarkofag prekriven s pregrštom svježeg cvijeća, u kojem duce kao pravi talijanski muškarac leži sa svojom majkom i svojom ženom. U Dolini palih kod Madrida pojaviti će se pred čudovišnom kosturnicom u kojoj leži četrdeset tisuća nacionalista, na čelu s Jose Antoniom Primom de Riverom, falangističkim Lenjinom, i njegovim nasljednikom generalom Franciscom Francom.

Nigdje ovdje nema onog Tuđmanovog mita o pomirenju desnih i lijevih Španjolaca pod blasfemičnom idejom jedne nacije. "Nakon pobjede, nacionalisti su ubili otprilike sto tisuća političkih protivnika... nestalo je barem četrdeset tisuća djece koja su oduzeta "crvenim roditeljima"... stvorena je robovska vojska od najmanje četiri stotine tisuća prisilnih radnika..." Između ostalog, ta robovska vojska poražene Španjolske šesnaest je godina klesala u stijeni ovaj memorijalni centar, koji je za njih bio koliko nedosežna kosturnica toliko i stratište.

U Auschwitzu, stratištu svih stratišta, Maku će za oko zapeti nova novcata stambena zgrada, koja se uzdigla uz sam Birkenau, ni sto metara od logora, s velikim prozorima kroz koje pogled puca na "smeđe-zelenu površinu nekadašnjeg logora". U Evropi vjerojatno nema zlokobnije panorame od ove, kao što vjerojatno nema niti zlokobnijeg grobnice od one obitelji Hitler u Leondingu, predgrađu Linza. Maku je trebalo vremena da pronađe grob, no našavši ga nije osjetio zadovoljstvo nego strah. „Nadgrobni kamen s velikim križem stoji malo ukoso... Emajlirani portreti umrlih već su i previše poznati... Alois Hitler, k-u.-k.k Zollamts Oberoffizial i.P. und Hausbesitzer, gest. 3. Jaenner 1903 im 65. Lebensjahr. Dessen Gattin Frau Klara Hitler, gest. 21. Dez. 1907. i.47. Lebj. RIP   

Krenuvši od godine 1900. i Amsterdama Geert Mak je tokom 1999. svakodnevno u nizozemskom listu NRC Handelsblad objavljivao svoje putopisno-povijesne članke, sve dok godinu dana kasnije nije našao kako na kraju stoljeća tegljačem plovi Rajnom od Strasbourga prema ušću. Četiri godine kasnije izašlo je prvo izdanje "U Europi: putovanje kroz dvadeseto stoljeće", prevedeno na gotovo sve evropske jeziku, a potom i 2007. konačno izdanje, dopunjeno epilogom, koje sada možemo čitati i na hrvatskom.

Između te historiografske 1900. i 1999., odnosno putopisne 1999. i 2007. Mak je preokrenuo svaki kamen. Obiđeni su svi grobovi, svi gradovi, sva bojišta, sve historijske adrese, velike i male, više i manje poznate. Općim mjestima prišlo se na nov način, a dosada manje poznatim mjestima dana je historijska relevantnost. Na svoj način "U Europi" je hobitovski podvig velikog putovanja stoljećem i poviješću, kod kojeg najviše fascinira da je Maku uspjelo nemoguće - napisati povijest Evrope u jednoj knjizi, jednom putovanju, i jednom dahu.

U "Zanimljivim vremenima: životu kroz dvadeseto stoljeće" Eric Hobsbawm je autorski impresivno kombinirao autobiografiju i historiografiju. Mak je u autorskom smislu otišao i korak dalje. "U Europi" je odlična književnost, odlična historiografija, i odlično novinarstvo (redoslijed nije bitan). Povijest ide dalje, i neki novi događaji - poput bankrota Grčke i Irske - već bacaju novo svjetlo na recentnu evropsku povijest, a u samom rukopisu sigurno ima i podataka koji su neprecizni ili upitni. No nimalo se ne bi pretjeralo kad bi se reklo da nakon "U Europi" ni historiografija, ni novinarstvo više neće biti isto. Jednostavno, o takvoj se ovdje literarnoj gromadi radi.

Približavajući se kraju stoljeća Mak će se naći i na grobu Nicolaea Ceausescua, ubijenog na Božić 1989. Njegovom smrću, više-manje je u cijelosti sahranjeno evropsko XX stoljeće (zapadni Balkan, i rusko-ukrajinsko-bjeloruska Istočna Evropa još uvijek su u procesu njegova sahranjivanja) koje povjesničari nazivaju kratkim, smještajući ga između 1914. i 1989., početka Prvog svjetskog rata i pada berlinskog Zida.

Oni u Evropi koji su sahranili to stoljeće ratova, radikalizma i logora, još uvijek nisu prestali strahovati da čudovište ne ustane iz groba. Ni Rumunji tu nisu iznimka. Na grobu Nicolaea Ceausescua Mak je zatekao nekolicinu ljudi. Patuljasta prosjakinja tvrdila je da je u grobu samo kamenje, a da Ceausescu živi u lijepoj palači kod prijatelja Gadafija. Neki muškarac nije dvojio oko kamenja, ali ga je brinulo što Ceausescu leži naopako u grobu. "Noge mu nisu okrenute prema istoku, pokopan je kao vještica. Sve dok ga ne polože kako treba, bit će loše ovoj zemlji".

Nešto slično mogli bi smo reći i za XX stoljeće. Sve dok ga ne sahranimo kako treba imamo razloga strahovati.

 
Geert Mak: "U Europi - Putovanje kroz dvadeseto stoljeće"
Preveli Romana Perečinec, Radovan Lučić i Snježana Cimić

Naklada Jesenski i Turk, 2010.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )