Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 05.12.2017.

Iljf i Petrov – Kabinet voštanih figura

Iljf i Petrov: Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura Iljf Ilja, Petrov Jevgenij

Kad kažemo humor i Staljinova Rusija onda na pamet prvo ne padaju Iljf i Petrov. Na pamet pada natpis na ulazu u logor Solovjetski na kojem je stajalo: „Željeznom šakom vodit ćemo čovječanstvo prema sreći“… Ili možda montirani sudski procesi, na kojima je osuđeno tisuće članova partije za koje je Bertold Brecht filozofu Sidneyu Hooku rekao: „što su neviniji, to više zaslužuju smrt“… A tu je u samom vrhu i Višinski, vrhovni državni tužitelj u vrijeme montiranih sudskih procesa koji je, ukazujući na neku kompleksnu urotu i povezanost urotnika sa stranim, fašističkim silama, postavio jednostavno pitanje: „Kako možete u takvim okolnostima zahtijevati formalne dokaze?“

To je bila Staljinova Rusija. I tu bi završila priča o „humoru“ i Staljinovoj Rusiji da strahote Rusije prve polovice dvadesetog stoljeća – carski apsolutizam, pokolji Prvog svjetskog rata, krvoprolića građanskog rata, diktatura proletarijata, masovna glad u Ukrajini, velike čistke, i stradavanja Drugog svjetskog rata – nisu bile historijska pozadina humora Zoščenka i Harmsa. Potonji, član avangardne književne skupine OBERIU, pokazivao je sklonost parolama i natpisima baš kao i režim. U sobi podijeljenoj pregradom, koju je bračni par Harms dijelio s jednom staricom i njenom kćeri, stajao je veliki natpis: „Mi nismo kolači. Kolači nismo mi!“. Tu je bila i tajanstvena parola: AUM MANI PADME HUM. Harms nije znao što znači ali je govorio kako je to vrlo važna i sveta tibetanska prisega.

Daniil Harms, ubijen u zatvoru 1941., bio je genij humora apsurda. I prva asocijacija na humor u Staljinovoj Rusiji nakon natpisa iz zatvora na Solovjetskim otocima. Iljf i Petrov nisu u tim kategorijama Harmsa i Solovjetskih otoka. Niti kvalitetom, niti tipom humora. No kao i Harms, kao i Zoščenko, imali su istu historijsku pozadinu. U svoje vrijeme bili su najpoznatiji sovjetski humoristi. Glas narodskog humora. A to nije bilo bilo kakvo vrijeme, niti bilo koje mjesto. Bili su humoristi u zlo doba koje je ubijalo svaki humor. I koje je ubijalo humoriste. U kojem su šale bile smrtonosne. U kojima su i snovi bili opasni, kako to priča i njihova humoreska „Strašan san“, u kojoj proizvođač pasta za cipele „Afrika“ iz noći u noć sanja subverzivan san, o članovima partije, u kožnim jaknama, kožnim šeširima i kožnim hlačama, koji se klanjanju njemu, običnom proizvođaču paste za cipele, pa još i nepartijcu, zbog čega se i sam osjeća krivim, a sugrađani ga upozoravaju da prestane s tim „nelojalnim“ snovima.

Humoreske Iljfa i Petrova (pravim imenom Ilje Fajnziljberga i Evgenija Katajeva) dolaze iz same utrobe sovjetske svakodnevice. Kako u pogovoru „Kabineta voštanih figura“ navodi prevoditelj Miroslav Nikolac, upoznali su se 1926. u redakciji časopisa „Sirena“, glasnika sovjetskih željezničara kroz koji su prošli pisci poput Konstantina Paustovskog ili Mihaila Bulgakova. I već time, tom nesvakidašnjom redakcijom, komedija je počela. Pa tako u priči „Čovjek s telećim pogledom“, humoristi stasali u glasilu željezničara pišu kako Glavna uprava za profesionalno obrazovanje – Glavuprofob – zatvara Institut stihoklepskih emocija, „u kojem se školovao Boris Puranov, prije nego što je naučio da na kraju rečenice treba staviti točku“. Istovremeno vodeći književni kritičar, opet Boris Puranov, u kritikama zahtijeva „da se opiše svakodnevni život sladoledara“.

Ali sladoledare Borisa Puranova nikako ne treba brkati s Harmsom. Za razliku od Harmsa Iljf i Petrov nisu reproducirali apsurdnost režimskih parola i montiranih procesa. U njihovom narodskom humoru ogledale su se apsurdnosti režima. Ali ne u formi subverzivnog ludiranja već tzv. konstruktivne kritike. Apsurd režima se ismijavao, no tek u formi anomalija, grešaka koju su ispravljive. Problem nije bio u sustavu u kojem i snovi mogu inkriminirati, već u nesretnom spavaču. Dobrohotni građani spremni su mu oprostiti „nelojalni san“, jer bože moj, možda je prije spavanja nešto loše pojeo. Ali kad se san nastavio ponavljati, građani spavača nedozvoljenih snova ekspeditiraju preko daleke Kamčatke na bliži Bajkal (u čemu nije teško prepoznati putovanje arhipelagom Gulaga).

Svejedno, i kao glas narodskog humora, i konstruktivne, apologetske kritike režima, Iljf i Petrov važan su segment predratnog, sovjetskog humora. Tog literarnog fenomena koji je u najgore doba za humor i humoriste stvarao dijamante humora dvadesetog stoljeća. 

Ilja Iljf Jevgenij Petrov

Kabinet voštanih figura

  • Prijevod: Miroslav Nikolac
  • Šareni dućan 08/2017.
  • 192 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789533201047
  • Cijena 119.00 kn

Iljf i Petrov u svojim su djelima ismijavali birokratiziranost mladoga sovjetskog društva i vjekovječne ljudske slabosti... uz lik dovitljivog prevaranta Ostapa Bendera kreirali su još cijelu galeriju neobičnih likova, pravi "kabinet voštanih figura", a upravo takvi antijunaci glavni su junaci ove zbirke humoreski.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –