Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 08.11.2011.

Juli Zeh : Corpus Delicti. Proces

Znamo, ništa nije slučajno. Svijetom upravljaju nevidljive zavjere i vitlaju sveprisutne paranoje. No možda uistinu nije slučajno da je roman "Corpus delicti. Proces" napisan na njemačkom jeziku, objavljen na njemačkom tlu, i napisan od strane njemačke književnice, rođene nekih trideset godina nakon sloma Trećeg Reicha.

Distopijski roman Juli Zeh (Bonn, 1974.) smješten je u nedaleku budućnost, trideset-četrdeset-najviše pedeset godina od današnjice, u kojoj je demokracija zamjenjena zdravljem i kultom tijela kao vrhovnim ideološkim i državnim fetišima. Tijelo je u središtu svih nastojanja. Tijelo je hram i oltar. Tijelo je sve. A briga države i briga pojedinca je da tijelo bude zdravo, i da društvo bude zdravo.

Središnji tekst nove ideologije zove se METODA. Cilj METODE je "zajamčiti svakom pojedincu što duži i nesmetaniji, dakle zdraviji i sretniji život". METODA se smatra "nepogrešivom" jer se temelji na prirodnim znanostima, na pravilima i mjerama. METODA "to smo mi sami". METODA je "razum". METODA je dobri stari antički racionalizam. METODA uči da "sustav može biti pravedan samo ako polazi od tijela - jer jednaki smo po našim tijelima, ne u duhu".

Život prema METODI zabranjuje pijenje kave. Uhvaćeni građanin za taj prijestup dobiva pismenu opomenu. Pismene opomene ili neke strože kazne država izriče i za zapostavljanje obaveze prijavljivanja izvještaja o spavanju, izvještaja o prehrani, izvještaja o sportskim obavezama, i izvještaja o mjerenju krvnog tlaka i urina.

Građanin mora biti zdrav, društvo mora biti sanitarno. Poljupci i otirači za noge su stvar prošlosti. Stvar prošlosti je i smrtna kazna. "Država koja se temelji na METODI, dakle na apsolutnom štovanju ljudskog života, ne može nikoga osuditi na smrt." Stoga država presuđuje na "privremenu smrt". Tko umre, pobjegao je; koga zamrznu, zauvijek pripada sustavu, kažu cinici i "teroristi".

Svijet o kojem piše Juli Zeh svijet je zdrastvenog totalitarizma i sanitarne utopije. Sredina u kojoj živi i radi, i u kojoj je smatraju jednom od najutjecajnijih žena (nominacija tjednika Spiegel), ima nekog vražjeg iskustva s tim. Treći Reich je također bio neka vrsta sanitarne utopije. Država je propagirala zdravlje nacije kroz zdravu prehranu, vježbanje, čistu vodu i čisti zrak, borbu protiv zaraznih bolesti (uključujući tu naposljetku i Židove kao strano tijelo), borbu protiv skijanja (mladići bespotrebno lome noge!), te kampanju protiv pušenja, koje se tada prvi puta znanstveno počinje povezivati s rakom.

Pušenje je u Trećem Reichu od 1943. bilo zabranjeno za mlađe od 18 godina, a od 1944. bilo je zabranjeno pušiti u vlakovima i javnom prijevozu. Dakle u vrijeme kada krcati stočni vagoni sa svih strana mile prema Auschwitzu i drugim logorima uništenja, do vrhunca dolazi i briga Trećeg Reicha za zdravlje svojih podanika. Pušenje je bilo proskribirano i među vojskom, posebice oficirskim kadrom i nacističkom elitom. Sam Hitler prestao je pušiti bacivši cigarete u Dunav, a kasnije je tvrdio da bez prestanka pušenja nikada ne bi uspio organizirati nacistički pokret (?!).

I još jedna sličica: zanimljivo je da su sva trojica fašističkih vođa bili nepušači (Hitler, Mussolini, Franco), dok su trojica antifašističkih vođa (Churchill, Roosevelt, Staljin) bili strastveni pušači.

U sanitarnoj utopiji Juli Zeh cigarete još uvijek postoje, osuđenici na "privremenu smrt" mogu ih dobiti kao posljednju želju, dakle cigarete se u ovom ili onom obliku, legalnom ili ilegalnom, industrijskom ili obrtničkom, još uvijek proizvode, no ne treba ni govoriti o kakvom se društvenom prekršaju radi. Pišući "Corpus delicti. Proces" Juli Zeh se očito oslanjala na suvremeni kult tijela, zdravlja (i ljepote), ali svakako i na sanitarnu i ekološku "avangardu" Trećeg Reicha u kojem je licemjerna briga za zdravlje građana bila jedna od sastavnica totalitarnog društva.

Ozbiljan je to tekst, ispisan onako po njemački - filozofično i strukturalno precizno. Juli Zeh ima i vrlo dobar stil, spretno uvodi likove u radnju, brzopotezno ih skicira, i odlično vodi dijaloge. Autorica devet knjiga (između ostalog i bosansko-hercegovačkog putopisa "Tišina je zvuk") i dobitnica niza nagrada (uključujući Prix Cevennes za roman "Zaigranost") nesumnjivo je prva liga njemačke književnosti.

Ne bi iznenadilo kada bi "Corpus delicti. Proces" dobio i svoju filmsku ekranizaciju. Strukturiran oko procesa djevojci koja je zapostavila svoju brigu o zdravlju nakon što joj je sustav ubio brata, roman uz sci-fi žanr ima i na filmu uvijek popularanu formu sudskog procesa.

Zapravo, premda romanu Juli Zeh ne manjka ni gustoće misli ni gustoće stila, u pojedinim trenucima "Corpus delicti. Proces" kao da ostavlja dojam drame, ili scenarija. Biće da je to pitanje nekih "viškova": možda viška koncepta, viška pripovjedne arhitekture, viška suhog pravnog jezika (autorica je diplomirala pravo i književnost).

Nisu velike zamjerke, ali valja ih napomenuti, jer inače odličan roman, kao da ipak ostaje za metar, za centimetar kratak.


Juli Zeh: "Corpus Delicti. Proces"
Prevela Latica Bilopavlović Vuković

Fraktura 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –