Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 24.08.2017.

Karl Ove Knausgaard : Moja borba : četvrta knjiga

Karl Ove Knausgaard: Moja borba, četvrta knjiga

Moja borba, knj. 4 Knausgård Karl Ove

Karl Ove Knausgaard! Ući u taj svijet, zatvoriti se opet u tu autobiografiju, autofikciju, reality-lit, doku-fikciju, štogod bilo, u čitateljskom smislu ništa nije ravno tome, nijedna literatura nema trenutačno veći čitateljski prioritet. Četvrta knjiga „Moje borbe“ tu je posve jednaka prvoj, ili drugoj koja je bila zanimljivija od prve; trećoj koja je bila zanimljivija i od druge… Sve je to isto more teksta… I gdje god da gurnuli prst ulazite u tu, jednu te istu, veliku doku-fikciju, u tu fascinantnu literarnu kuću.

Kod mnogih bitnih pisaca pročitaju se najvažnije dvije-tri-četiri knjige, i nakon toga nema više stvarne potrebe, nema poriva za čitanjem. Sve postaje poznato, i osim u slučaju prodora u neki novi literarni svijet, nema potrebe za daljnim otkrivanjem, čitanjem. Ili za pisanjem o tom čitanju… Kod Knausgaarda niti jedno niti drugo nije slučaj. Tu je i dalje prisutna nagonska želja za čitanjem, tu je i dalje prostor za ispisivanje tog iskustva, za recenzentsku refleksiju.

O četvrtoj knjizi „Moje borbe“ može se govoriti kroz njene teme i razdoblja života koje pokriva, no takav prikaz, barem prikaz s takvim početkom, promašio bi bit teksta. Jer bit je u snazi teksta. Četvrta knjiga pokriva dolazak Karl Ovea nakon završetka gimnazije na sjever gdje počinje raditi kao nastavnik (norveškog, matematike, engleskog, prirodnih znanosti i vjeronauka), te pokriva posljednje dvije gimnazije u Kristiansandu. Riječ je o razdoblju od petnaesete do osamnaesete godine, razdoblju kad Knausgaard pokušava prestati biti djevac, postati pisac, kad se osamostaljuje, i kada alkohol prijeti da mu posve uništi svaku budućnost.

Moja borba, knj. 1 Knausgård Karl Ove
Moja borba, knj. 2 Knausgård Karl Ove
Moja borba, knj. 3 Knausgård Karl Ove

Početak knjige, dolazak Karl Ovea na daleki sjever, zanosna je mladalačka pustolovina. Mladi nastavnik dobiva vlastiti stan, plaću, a bonus prvog posla su i konstantne erekcije na učenice koje sakriva sjedanjem za katedru. No nema puno neprimjerenog u tim erekcijama. Knausgaardu je osamnaest a njegovim učenicama tek koja godina manje. Prvi dio knjige završava vikend pijankom i alkoholnom amnezijom. Nakon toga vraćamo se u posljednje dvije godine gimnazije, obilježene prije svega teškim, gotovo svakodnevnim alkoholiziranjem, i čestim amnezijama. Čudno je to čitati. Knausgaard koji se u svojoj doku-fikciji tako nepogrešivo sjeća koliko je jaja pojeo jednog nedjeljnog zimskog jutra posljednje godine škole, sada opetovano piše o alkoholnim zamračenjima. Nakon kojih se baš ničega ne sjeća. Tu možda leži i najzanimljivi segment knjige: trenuci pomračenja svevidećeg naratora, čiji autorski pogled inače lakoćom opisuje i najsitnije detalje događaja od prije trideset godina.

Alkohol nije samo izbušio rupe u Knaugaardovom sjećanju. U jednome trenutku on je opasno zaprijetio i njegovoj budućnosti, ne samo kao nastavnika, već i pisca u nastajanju, što je bila ideja odlaska u izolaciju sjevera. To što držimo četvrtu knjigu „Moje borbe“ u rukama, ili bilo koju drugu Knausgaardovu knjigu u rukama, to je hepiend. No u jednome trenutku nije izgledalo da će tako završiti. Knausgaard je pijankama doveo u pitanje i posao na školi, ali i namjeru da se ozbiljno posveti pisanju. Hepiend slijedi i po pitanju djevičanstva. Mladi Karl Ove odlazi u Dansku na Roskilde festival, upoznaje djevojku, završava s njom u šatoru, isprva prerano svršava, ali zatim dobije još jednu priliku, pa još jednu i još jednu, iskupljujući se, nadvladavajući svoje seksualne frustracije, što seksom, što alkoholom koji ispija s djevojkom. Knjiga završava komično-brutalnim prizorom djevojke koja povraća, glavom i prsima izvan šatora, i Knausgaardom koji u šatoru navaljuje na njenu guzu.

Sve to, uključujući i završni prizor pijanog tinejdžerskog seksa, dio je velike mase Knausgaardova teksta u koji smo uronuli prije par godina, i sve od tada držimo dah. U čemu je štos? U „produbljenoj“ prozi, minucioznoj rekonstrukciji i najbanalnijih radnji? U samoispisivanju, svojevrsnoj reality prozi? U tematizaciji roditeljstva, odrastanja, zlostavljanja u djetinjstvu, alkoholizma, prvih ljubavnih i seksualnih iskustava, velikih i malih ljubavi? U svemu tome. I još ponečemu.

Između ostalog, štos je u ispisivanju literature izvan velikih povijesnih, političkih i društvenih tema. Reklo bi se, „eskapističkoj“, „individualističkoj“ literaturi, jer u dosadašnje četiri knjige „Moje borbe“ nema ni najmanjeg traga problematiziranja povijesti ili velikih političkih tema. Knausgaard literaturu pronalazi u svojoj neposrednoj blizini: u doručku s jajima, telefonskom razgovoru s ocem, snatrenju o učenici iz škole…

Životnijeg od toga nema.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Karl Ove Knausgård

Moja borba : Četvrta knjiga

  • Prijevod: Anja Majnarić
  • Naklada OceanMore 08/2017.
  • 416 str., tvrdi uvez s ovitkom
  • ISBN 9789533320649
  • Cijena 160.00 kn

Osamnaestogodišnji Karl Ove Knausgard napokon živi sam u malom i izoliranom ribarskom selu na sjeveru Norveške, gdje se zaposlio kao učitelj u osnovnoj školi. Zimsko vrijeme u okrutnoj studeni Karl Ove provodi u uskom društvu lokalaca iz Hafjorda, koji živote krate poslom, opijanjem, zezancijom i razgovorom o djevojkama...

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –