Lana Derkač dobitnica Nagrade Risto Ratković za najbolju zbirku poezije
Hrvatska pjesnikinja Lana Derkač dobitnica je Nagrade Risto Ratković koja se dodjeljuje za najbolju zbirku poezije u regiji. Lana Derkač priznanje dijeli s bosanskohercegovačkom pjesnikinjom Tatjanom Bijelić, a dodijeljeno joj je za knjigu "Posvajanje neba", objavljenoj u nakladi Hrvatskog društva pisaca.
Međunarodna manifestacija Ratkovićeve večeri poezije dodjeljuje Nagradu Risto Ratković za najbolju zbirku poezije u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. O nagradi je odlučivalo međunarodno povjerenstvo u kojemu su bili Mladen Lompar (predsjednik, Crna Gora), Zuvdija Hodžić (Crna Gora), Hadžem Hajdarević (Bosna i Hercegovina), Petar V. Arbutina (Srbija) i Branko Čegec (Hrvatska), a članovi su dali isti broj bodova Lani Derkač i Tatjani Bijelić.
Večeri poezije, kojima je ove godine zemlja-partner Austrija, održane su u Bijelom Polju 46. put, a sudjelovali su i pjesnici iz drugih zemalja.
Lana Derkač (Požega, 1969.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, drame i eseje. Nagrađivana je, uvrštavana u antologije, panorame i zbornike u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim međunarodnim pjesničkim festivalima i književnim događanjima poput Međunarodnoga pjesničkog festivala (Hrvatska), Struških večeri poezije (Makedonija), Curtea de Arges Poetry Nights (Rumunjska), Kuala Lumpur World Poetry Reading (Malezija), Kritya (Indija), Sajma knjiga u Guadalajari (Meksiko), Lirikonfest (Slovenija), International Poetry Meeting (Cipar), Festival international et Marche de Poesie Wallonie – Bruxelles (Belgija) i Festival Internacional de Poesia u Granadi (Nikaragva). Tekstovi su joj prevođeni na 15 jezika.
Posvajanje neba
- Hrvatsko društvo pisaca 12/2015.
- 75 str., meki uvez
- ISBN 9789537342890
Pjesnkinja uz pojam praznine uspostavlja uzročno-posljedične veze, njena je praznina pokrenuta, a upravo taj proces pokretanja praznine dobiva nepregledno značenje za hrvatsku poeziju u cjelini, jer neke se granice pjesništva ne pomiču niti naglo, niti slučajno. Pjesnikinjina tišina ima svoj tajni modernistički kod, okus tišine, zvuk vremena, ona se mitološki vraća svaki put/ kad Orfej ustane presavije novine/ i pospano izađe iz eritrocita/ kao iz prigradskog autobusa...