Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Vanja Kulaš • 22.11.2017.

Magda Szabó : Ulica Katalin

Nakon Vrata, na hrvatski prevedenih 2014. (Disput, prev. Kristina Peternai Andrić) i Trenutka, u hrvatskom izdanju objavljenog dvije godine poslije (V.B.Z., prev. Lea Kovács), od rujna 2017. pred domaćom je publikom i Ulica Katalin (Disput, prev. Kristina Katalinić) - sve redom hvaljeni romani nagrađivane i prevođene mađarske prozaistice, dramatičarke i pjesnikinje Magde Szabó (1917-2007).

Ulica Katalin Szabó Magda

Ulica Katalin (Katalin utca, 1969) obiteljska je saga, već od prvih rečenica neobična - složena, a istovremeno eliptična i relativno kratka; pretežno realističkog prosedea, a u isto vrijeme premrežena oniričkim elementima, čime se ostvaruje dojam začudnosti. Upravo omamljujuće tugaljivo, snoliko ozračje jedna je od dominantnih odrednica ovog djela koje u svojoj najširoj namjeri oslikava raspoloženje poslijeratne Mađarske, dok se u užem smislu razvija kao psihološki roman.

Pripovijest se odigrava u Budimpešti tijekom četrdesetak godina 20. stoljeća, u razdoblju između 1930-ih i 1970-ih, a bilježi živote triju građanskih porodica. Obitelji Elekes, Bíró i Held povezane dobrosusjedskim i prijateljskim odnosima, nastanjivale su u svojim sretnim danima tri kuće u nizu u uličici iz naslova.

U očištu romana njihovo je četvero djece, tri djevojčice i od njih nešto stariji dječak kroz čije će se djetinjstvo, sazrijevanje i odrasle egzistencijalne borbe prelamati povijesne mijene i društveno-politički problemi, Drugi svjetski rat, progon Židova i ratna stradanja, pa mučno poraće. Sudbine Irene i Blanke (kćeri školskog ravnatelja Elekesa), Bálinta (sina bojnika Bíróa) i Henriette (kćeri stomatologa Helda) jedne su od drugih nerazmrsive; Irena i Bálint vole se od djetinjstva, no taj će lijep i tako prirodan odnos uslijed ratnih okolnosti postati nemoguć. Iz njihova idiličnog, dotad zaštićenog okružja pod njemačkom okupacijom nestaju sva tri člana židovske obitelji Held, a onda i bojnik Bíró koji pogiba na ratištu. Jedino će Elekesovi svršetak rata dočekati brojčano netaknuti, no tih četvero nesretnih ljudi smrti je tek naizgled pošteđeno.

Iscrpljeni i prerano ostarjeli likovi Magde Szabó vode turobnu i rutiniziranu svakodnevicu, a uistinu se živima osjećaju samo u sjećanjima.

Budimpešta (Foto: Fortepan)

Vrata Szabó Magda

1944. godine, na dan zaruka Irene i Bálinta, Henriettine roditelje odvode u logor, a nju će spletom okolnosti iste večeri pred obiteljskim domom ustrijeliti jedan zapravo preplašeni vojnik. Njega će Henrietta kasnije sretati u zagrobnom svijetu, kao i svoje roditelje koji će joj se ondje u grotesknim, istodobno tužnim i jezivim scenama ukazivati u dječjem obličju. Grizodušje susjeda i prijatelja - praktički Henriettine šire obitelji, zbog njezine apsurdne pogibije sve će ih uništiti: njezinom smrću, nestat će i njih.

Izglobljen iskustvom ratnog zarobljeništva, Bálint prekida vezu s Irenom, a ona se udaje za muškarca prema kojem gaji tek poštovanje i zahvalnost; u tom mirnom, dosadnom braku rađa se djevojčica Kinga. Neambicioznog i raščaranog Bálinta koji traljavo obavlja svoje liječničke dužnosti u bolnici, disciplinska komisija po kazni šalje u provinciju. Ireni će se vratiti godinama kasnije, kad već poodavno nije zaljubljen u nju, no oboje osjećaju da si neodvojivo pripadaju, da je za njih biti jedno uz drugo jedino ispravno.

Irenina mlađa sestra, hipersenzibilna i ćudljiva Blanka, poslije brojnih privatnih perturbacija i optužbi za špijunažu mora za revolucije napustiti Mađarsku. Utočište će naći na neimenovanom mediteranskom otoku, gdje kao supruga mjesnog suca, mučena vrućinom i nostalgijom polako gubi razum. Istodobno, Henrietta nakon pogibije neće nestati iz čitateljeva vidokruga; bojažljiva djevojka tumarajući međuprostorom između života i smrti ostaje dobrohotnim svjedokom zbivanja u ulici Katalin, ali i na dalekom Blankinu otoku, gdje pomalo zavidno prati životne bitke svojih prijatelja iz djetinjstva, jer ona priliku za odrasle brige nikad neće dobiti.

Ulica Katalin poprilično je atipična priča o ratu i njegovim posljedicama; priča u svojoj naglašenoj liričnosti intimna i silno tužna...

Magda Szabó, 1990. Foto: László Csigó

Fokalizacija romana promjenjiva je, prebacuje se u dinamičnim rezovima sa sveznajućeg pripovjedača na nepopravljivo frustriranu Irenu, stoga naizmjenično prelazi iz distanciranog, objektivnog modusa u subjektivni, vrlo osoban. Priču nose moćne psihologizacije, odnosno fino nijansiranje karaktera - najprije u njihovu razvoju, a onda i u raspadu. Roman je to čiji su protagonisti živi, a mrtvi, ponetko doduše i mrtav, a živ, ali svi redom sluđeni, slomljeni, osjećajno pa i iskustveno izgladnjeli.

Unatoč specifičnom ritmu i vremenski istočkanom fabularnom izlaganju Ulica Katalin čitka je, ali i napeta priča, što je pomalo neočekivano s obzirom na njezinu mračnu tematiku i molski tonalitet. U pitanju je, sjetan, a mjestimice i blago bizaran roman koji pripovijeda o nevinosti djetinjstva i svijetu mekih bridova, a potom o bolnom gubitku te djetinje sreće, mira i na koncu budućnosti. Iscrpljeni i prerano ostarjeli likovi Magde Szabó vode turobnu i rutiniziranu svakodnevicu, a uistinu se živima osjećaju samo u sjećanjima.

Ovaj je roman, dakle, spomenar, zbirka odabranih prizora iz obiteljskog života koji datiraju iz doba kad je za stanovnike jedne budimpeštanske ulice još sve bilo dobro i tako moguće. A onda, stiješnjeni odjednom u jeftinoj poslijeratnoj arhitekturi ili pak protjerani u tuđinu, a neki i u smrt, tješe se uspomenama daleko od uličice koja za sve njih ostaje mitskim mjestom, simbolom izgubljene ljepote življenja.

Ulica Katalin poprilično je atipična priča o ratu i njegovim posljedicama; priča u svojoj naglašenoj liričnosti intimna i silno tužna, čiji likovi čitatelju možda nisu uvijek shvatljivi, pa ni dragi, ali mu na nekoj općeljudskoj razini postaju itekako bliski. Magda Szabó, naime, predano i s puno nježnosti oblikuje kompleksne osobnosti, osobito one ženske, iz raznih kuteva razmatrajući njihovu poziciju unutar tradicionalne obitelji i ograničavajućeg malograđanskog konteksta.

I na kraju, čini mi se da bi daljnje prepričavanje odnosno pretjerano razlaganje likova, zbivanja i ideja ovoj knjizi prije škodilo nego potencijalnog čitatelja ponukalo da je potraži, jer njezina snaga kao da se krije između redaka, u jakoj emociji koju nije lako iskazati, ali ni otresti je se, još dugo nakon čitanja.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane Modernih vremena i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Magda Szabó

Ulica Katalin

  • Prijevod: Kristina Katalinić
  • Disput, Hrvatsko filološko društvo 09/2017.
  • 208 str., tvrdi uvez
  • ISBN 9789532602975
  • Cijena 120.00 kn

Tridesetih godina u budimpeštanskoj Ulici Katalin jedna pokraj druge skladno žive tri obitelji s četvero djece koja zajedno odrastaju. Živote i sudbine svih njih odredit će 1944. kada će se sudbina na okrutan način poigrati s njihovim životima, dovodeći u teška iskušenja njihovo sestrinstvo, prijateljstvo i međusobnu naklonost iz djetinjstva i mladosti.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

Kritika • 11.12.2014.

Magda Szabo : Vrata

Kritika • 11.12.2014.

Magda Szabo : Vrata

– Pretraži sve članke –