Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 11.09.2017.

Marko Aurelije : Meditacije

Marko Aurelije

Meditacije Aurelije Marko

U „Dnevniku druge zime“ mogli smo pročitati citat: „Vrijeme je rijeka nastala od svega onoga što se događa, i još više, ona je brzac. Jer u istom trenutku kada se pojavi, stvar je odnešena, i val donosi drugu, a za njom dolazi nova“.

Zbog ovakvih rečenica Srđanu Valjareviću nedjeljna su jutra znala biti nevjerojatna; pa su onda i naša jutra, jutra Valjarevićevih čitatelja, postala nevjerojatna… zbog ovakvih rečenica, citata, takvih tipova kakav je Valjarević, i takvih „tipova kakav je bio Marko Aurelije“.

Predstavljamo cara koristeći se Valjarevićem citatom. Hrvatska izdanja Markovih „Meditacija“ i „Dnevnika druge zime“ izašla su u svega par mjeseci razlike. Marka smo prvo pročitali kod Valjarevića. U citatu. Velika je to pohvala. Velika počast. Naći se u Valjarevićevom dnevniku. Pa čak i ako ste nitko drugi do car. A Marko Aurelije je bio veliki rimski car, jedan od najslavnijih, najvećih. I Valjarević je car. Na svoj način. I spona između nas – i njega, našeg vremena i njegovog vremena. Nas – čitatelja suvremene regionalne i svjetske književnosti. I njega – cara rimskih careva.

Marko Aurelije je u suvremenu popularnu kulturu ušao s filmom „Gladijator“, bolje reći, nogom probio vrata. Lik dobrog cara i njegovog mahnitog nasljednika Ridley Scott je utemeljio na caru Marku Aureliju, i njegovog nasljedniku i jedinom preživjelom sinu Komodu. Ako se sjećate, Marko Aurelije je u filmu car koji daleko od rimskih palača, negdje oko granice na Dunavu brani Rim od barbarskih prodora. Tamo negdje, u istim tim krajevima, gdje je vodio svoje bitke, Marko Aurelije je pisao i „Meditacije“. Na početku „druge knjige“ stoji zapis „napisana među Kvadima na rijeci Gran“. Rijeka Gran je sjeverna pritoka Dunava koja utiče kod današnjeg mađarskog grada Esztergoma, a Kvadi su germansko pleme protiv kojih se Marko borio ranih sedamdesetih drugog stoljeća poslije Krista u današnjoj Slovačkoj. Na početku „treće knjige“ pak stoji „napisano u Karnuntumu“. Carnuntum je današnji austrijski Hainburg gdje se oko 170. nalazio Markov stožer tokom sjevernog pohoda.

Naravno, zamišljamo rimski vojni logor, smješten na čistini okruženoj vlažnim i hladnim crnogorničnim šumama i osiguran drvenim palisadama, usred njega carski šator, ispred njega pretorijanski stražari sa insignijama „mjeseca i sunca“ i „škorpiona“, a unutra stari car, zaogrnut purpurnom togom, i krznom neke velike zvjerke, uz skromnu vatru i svjetlo uljanice zapisuje svoje misli. Zapise. O vremenu i njegovom protoku, kao iz Valjarevićevog citata. O svojim precima. O vladanju. Životu, smrti.

Isus je govorio da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataš ući u raj, Marko, rimski car, pisao je: „ondje gdje je moguće živjeti, moguće je živjeti dobrim životom; no život je moguće živjeti u palači, stoga se i u palači može živjeti dobrim životom“.

Marko Aurelije

Knjige sa svojim „meditacijama“ Marko Aurelije je jednostavno naslovio: „Sebi“. U tom naslovu krije se sva poetika i poetičnost teksta. Marko Aurelije rečenice piše za sebe, kao cara i čovjeka, da bi bio bolji car i veći čovjek, otkrivajući pritom u sebi filozofa i pjesnika. Taj filozof i pjesnik baš kao i car premošćuje stoljeća, od drugog dobacuje do našeg dvadeset i prvog. Čitave epohe kod Marka Aurelija prepoznaju nešto svoje, nešto vrijedno slijeđenja. Kršćanstvo je prepoznalo odricanje od užitka, odbacivanje zemaljskih i putenih naslada. U smislenom životu nema mjesta za pretjerane užitke. „Kad je riječ o užitku“ piše Marko, „pirati, katamiti, ocoubojice i tirani nauživali su ga se do krajnosti“ (katamiti su bili dječaci u pubertetskoj dobi koji su služili kao intimni pratitelji mladim muškarcima u Grčkoj i Rimu, obično u homoseksualnom odnosu).

Odricanje od zemaljskih užitaka – bilo homoseksualnih ili heteroseksualnih odnosa s robovima, bilo uživanja u hrani, piću ili slavi – nosi i socijalnu komponentu. Isus je govorio da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataš ući u raj, Marko, rimski car, pisao je: „ondje gdje je moguće živjeti, moguće je živjeti dobrim životom; no život je moguće živjeti u palači, stoga se i u palači može živjeti dobrim životom“. Naglasak je dakako na „moguće je“. Moguće je živjeti dobrim životom, čak i u bogatstvu, vlasti, čak i u palači. Bogatstvo i vlast su otežavajuća okolnost, smetnja, ali smetnja kojom se može ovladati.

Ondje gdje se Marko Aurelije razilazi s kršćanstvom je smrt. Kršćanski superbrend vječnog života ne znači mu ništa. Živjeti treba sada i ovdje, kako je pisao Tit Lukrecije Kar. „Hipokrat je liječio mnoge bolesti da bi i sam umro od boleštine. Kaldejski astrolozi prorekli su smrt mnogima, a onda je i njih pokosio urečeni dan. Aleksandar, Pompej, Julije Cezar bezbroj su puta sravnili cijele gradove, poklali desetke tisuće konja i pješaka na bojnim poljima, no i njima je došao čas da se oproste od ovoga života“.

I Marko Aurelije je braneći granice Rima „poklao desetke tisuće konja i pješaka“ (valja primjetiti kako su konji ispred pješaka). Ali time nije kontrolirao smrt. Niti je od nje bježao, niti ju je u njoj vidio novi početak. Živjeti znači biti usred prostranog polja kojem se ne vidi ni početak ni kraj. Smrt i zagrobni život kao kršćanski superbrand tu je bezvrijedan. Marko Aurelije odbacio je smrt s prezirom s kojom je odbacivao i katamite… S ovom rečenicom možemo završiti predstavljanje cara.

Ljeto je pri kraju, a s njime i sezona lajf-kouč literature. No stisnimo još jednu knjigu u „lektiru za plažu“. Napravimo mjesta za cara. Treba to iskoristiti. Jer nema baš puno careva među lajf-kouč guruima. I inače nema baš puno careva oko nas: ni običnih, ni rimskih. Možda dva najviše. Jedan je Valjarević… Drugi je svakako Marko Aurelije.

Marko Aurelije

Meditacije : Vodič za dobar život najplemenitijeg rimskog cara

  • Prijevod: Petar Vujačić
  • Planetopija 03/2017.
  • 208 str., meki uvez
  • ISBN 9789532573596
  • Cijena 75.00 kn

Marko Aurelije, poznat i kao 'car-filozof', pred kraj života zapisao je zbirku svojih misli, naslovljenu izvorno 'Samome sebi', danas poznatiju kao 'Meditacije' ili 'Misli'. Taj njegov dnevnik svojevrsna je introspekcija, ali i pomoć samome sebi, no danas ta knjižica ostaje kao filozofsko blago u kojem čitatelji mogu naći utjehu, motivaciju i pomoć.

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –