Melodije sela i Bruxellesa u Osijeku

Održava se
17.01.2014.

Kulturno-odmetnička priredba Predraga Lucića & Borisa Dežulovića "Melodije sela i Bruxellesa" (powered by Studio LuDež), održat će se u petak 17. siječnja u 19,30 sati u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku.

"Melodije sela i Bruxellesa" su prigodni eurointegracijski naziv predstave koja se igra već osmu godinu, a nikada se ne ponavlja. "Melodije sela i Bruxellesa" su i pjesnički kabare i sit-down komedija djelo kreatora Feral Tribunea i predstavljaju feralovsku formu svih formi i protiv svih uniformi.

Kroz "Melodije..." defiliraju svećenici i predsjednici, general-kaplari i kriminal-kapitalisti, veletrgovci i mali bogovi, lica iz čitanki i s međunarodnih potjernica, poslovođe rata i mira, eurokrati i kunomlati, nacionalni bardovi i multinacionalni brandovi, telekomunisti i demokratori, guslarske filharmonije i turbofolk klape...

"Melodije..." su festival urnebesnih balada o junačkim zločinima i posvećenim herojima, o pastirima i stadima, o tranziciji kriminala u vrlinu i o pretvorbi domoljublja u pljačku materinu.

"Melodije..." su od 2007. naovamo pod raznim nazivima izvedene u tridesetak gradova, kako buduće bivše Jugoslavije, tako i buduće bivše Europske Unije.

Predrag Cune Lucić, The Voice, na hrvatskoj sceni poznat kao Onaj Kojemu Ne Treba Mikrofon. Pučki genij koji dvadeset godina vrijedno deseterči suvremenu hrvatsku povijest, narodni pjesnik koji je iz svojih izabranih radova izbacio više pjesama nego što ih je Johnny Štulić objavio, strah i trepet hrvatskih izdavača, čovjek koji je Algoritam doveo na rub propasti, među kolegama poznat kao jedini kojemu Kruno Lokotar" ne smije kratiti rukopise.
Više o njegovim neskraćenim knjigama: "Sun Tzu na prozorčiću", Bezgaća povijesne zbiljnosti 1 i 2", "Gusle u magli", te knjiga Sinana Gudževića "Protiv svih nastava" (parodije Predraga Lucića).

Boris Dežulović Tozovac, Compay Segundo, vječiti samozatajni drugi glas, poznat kao Onaj Desno Od Lucića Što Otvara Usta. Čovjek-Kolumna koji je iz knjiga izabranih tekstova izbacio više kolumni nego što je Lucić za života napisao pjesama, strah i trepet novinskih čitatelja u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, iznenadan i nepredvidiv kao hrvatska nogometna liga, među kolegama poznat kao čovjek koji nikad nije pisao kolumnu za Novu Makedoniju.