Muriel Barbery : Otmjenost ježa

Održava se
01.01.1901.

"Otmjenost ježa" postigla je neočekivan uspjeh - roman Muriel Barbery (1969., Casablanca) tiskan je u milijunskoj nakladi i preveden na više od trideset jezika. To baš i nije uobičajeno za roman koji se na duhovit, ali i zahtjevan način bavi klasnim razlikama i statusnom simbolikom suvremenog zapadnog društva. Posrijedi je dakako bajka o Pepeljugi. Junakinja "Otmjenosti ježa" nije niti mlada, niti zgodna, ali i kod nje postoji očita prijetnja društvenoj hijerarhiji: Visconti i Mahler ulaznice su za višu klasu.

Samozatajna i smjerna, baš kao i Pepeljuga, kućepaziteljica ne želi "talasati". No ljepota, bilo izvanjska bilo unutrašnja, ne može proći nezapaženo. Jednom novom stanaru, elegantnom strancu koji se smatra izuzetim iz igrica pariške društvene hijerarhije, zapet će za oko hrbat knjige što će nesmotreno izviriti iz cekera, ime kućepaziteljičina mačka (nazvanog po Tolstoju), i klasna krinka će se rastopiti poput šminke na proljetnoj kiši. Princ s cipelicom pronaći će vlasnicu nožice. "Mi možemo biti prijatelji. I sve što hoćemo", reći će optimistično kućepaziteljici.

Ali može li uistinu biti tako? Može li se neugledna i ostarjela Pepeljuga, naoružana samo ljubavlju za književnost, glazbu i filmove, uspeti iz prizemlja na više katove buržujske zgrade? Ili je ovo samo još jedna romantična klasna utopija... Pitanje je dakako retoričko. 

 
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )