Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 18.01.2011.

Nancy Huston : Rasjedi

Već dugo, možda još od Franzenovih "Korekcija", nismo naletjeli na tako jednostavan ali i apstraktan naslov kao što su to "Rasjedi" (geološki hrvatski prijevod engleskog izraza "fault lines"). Ruka obično ne poseže za hrbtom s nezvučnim i neodređenim naslovima. No ovi "rasjedi" savršeno su precizan naslov romana o prekidima identiteta, "nepravilnim linijama" unutar nekoliko generacija jedne evropsko-američke-bliskoistočne obitelji.

U "Rasjedima" djevojčica rođena krajem tridesetih u Ukrajini odrasta sredinom četrdesetih kao arijevka u Njemačkoj; nakon rata usvaja je pobožna obitelj iz Kanade, a s punoljetnošću postaje slobodoumna, biseksualna, ateistica. Njena izvanbračna kći odrasta kod istih posvojitelja u strogom, konzervativnom okružju, da bi s odlaskom u New York postala židovka, a s preseljenjem u Izrael i militantna Izraelka. U Haifi njen sin postaje arabofob, a na povratku u Ameriku između svoje židovske vjere i supruginog katoličanstva zajedno biraju - protestantizam.

Uglavnom, u romanu Nancy Huston, kanađanke odrasle u Americi i Njemačkoj koja je pisati počela u Parizu, a danas piše na francuskom i engleskom, sama prevodeći vlastite romane, svijet je velika, pokretna i klizava ploča koja ljude baca lijevo i desno, na jednu i drugu stranu Atlantika, tumbajući njihove sudbine i njihove identitete, ovisno o tome kako ispod njihovih nogu pucaju rasjedi povijesti. Slijedeći trag tih nepravilnih linija i prekida identiteta Nancy Huston kreće iz 2004. godine, prelazi preko 1982. i 1962., i zaustavlja se u Njemačkoj u vrijeme sloma nacizma. Na kraju romana, na početku rasjeda i njegovom izvorištu, nalazi se Lebensborn, zloglasni SS-ov "Izvor života".

Nacistička ideologija bila je zasnovana na romantičnom mitu o arijevskim bogovima koje treba probuditi u njihovim suvremenim nasljednicima. Bog nije na nebu nego u nama, a do njega se dolazi čišćenjem krvi zatrovane miješanjem s niževrijednim rasama.

Iz te banalne romantično-okultističke-(de)evolucionističke nebuloze prokuljala je najgora klaonica u povijesti čovječanstva. Proces "pročišćavanja" uključivao je desimilacijski nacionalizam, sistematsko uništavanje Židova, Roma i drugih nižih rasa, vojno-ekonomsku hegemoniju nad većim dijelom Evrope, te mnoštvo rasnih subprograma poput Lebensborna, pokrenutog 1935. godine.

SS-ov projekt "Izvor života" podrazumijevao je sustav selektivnog razmnožavanja, nešto poput proizvodnje hibrida u poljoprivredi, ili ubrzane evolucije, tako da se biraju roditelji a onda pari njihovo potomstvo, sve dok se ponovo ne stvori mitskog načovjeka, ovozemaljsko božanstvo iz nestale Atlantide, koju je Himmler smatrao ništa manje povijesno utemeljenom nego što je to bila antička Grčka ili Rimsko carstvo.

Kao rasplodni bazen programa poslužio je SS. Novačili su se samo najjači ljudi u najboljoj kondiciji, ratnici po zvanju, besprijekornog arijevskog podrijetla unazad dva stoljeća, koji su se prema nacističkim mjerilima smatrali najljepšima, dakle, plavokosi, plavooki, uskih glava, četvrtastih crta lica, i sl. Bračno stanje nije bilo presudno. I oženjeni su kao i neoženjeni mogli s punim entuzijazmom sudjelovati jer je za Himmlera SS imao svetu dužnost da posije božansko sjeme i začne zdravu arijevsku djecu koja će daljnjim selektivnim razmnožavanjem prema suvremenom čovjeku biti ono što je selektivno uzgojen kukuruz ili badem prema svom zakržljalom i otrovnom pretku.

Program Lebensborn pritom je trebao osigurati mlade djevojke koje će svojom spermom opsluživati pastusi SS-a, te posljedično, rođenje, smještaj i odgoj što većeg broja čiste arijevske djece. One djevojke ili žene koje nisu mogle naći partnera ili muža nisu se trebale odreći majčinstva. Glavno je da su bile genetski podobne. A takvima su se smatrale i djevojke iz okupiranih germanskih zemalja, posebice Norveške.

Procjenjuje se da je u sklopu Lebensborn programa začeto 11.000 djece prve selekcijske žetve, među njima i Anni-Frid iz ABBA-e. Od rođenja ona su se smatrala vlasništvom države. Također, iz okupiranih zemalja otimana su djeca arijevskih karakteristika i slana u Lebensborn domove ili njemačke udomiteljske obitelji. Prema nacističkim podacima, kojima se koristi i Nancy Huston u autoričinoj bilješci, na taj je način oteto 200.000 poljske djece s izrazitim "arijevskim" fizičkim karakteristikama. Riječ je o neviđenom, masovnom, upravo biblijskom kidnapiranju plavoke i plavokose djece.

"Rasjedi" prate sudbinu jedne takve djevojčice, sudbinu koja će u bitnome obilježiti i nekoliko generacija njenih potomaka. Jer rasjed započet udarom Lebensborn klina u živo meso ukrajinske obitelji iz tadašnje istočne Poljske širiti će se i pucati kroz čitav ostatak stoljeća i dalje u novi milenij.

Svoj roman Nancy Huston postavlja kao roman detekcije. Kroz slojeve generacija i slojeve njihovih nacionalnih i vjerskih identiteta otkriva se tajna najstarijeg poznatog obiteljskog pretka. Strašna je to priča, čak i kada u samoj detekciji nema nekog posebnog misterija, pošto se tajna prabake G.G., odnosno Erre, odnosno Kristine - kako je zvana u bavarskoj udomiteljskoj Lebensborn obitelji - otkriva već gotovo na samom početku romanu.

Slijedeći rasjede Nancy Huston miješa Himmlera i Georgea W. Busha; katoličanstvo, židovstvo i protestantizam; odrastanje u Njemačkoj u vrijeme nacizma i u Izraelu u vrijeme pokolja u palestinskim logorima u Libanonu; tu su plavokosa slavenska djeca koju su poput majmunčića oblačili u male Nijemce i naciste, crnokosa židovska djeca koja su kroz dimnjake krematorija odlazila u nebo, i crnokosa palestinska djeca ubijena u Sabri i Šatili.  

Zapravo, "Rasjedi" imaju gotovo sve što se danas veže uz veliki, američki suvremeni roman, tipa Rothove "Američke pastorale", Eugenidesova "Srednjeg spola", ili Franzenovih "Korekcija". Tu je veliki povijesni otkos, veliko pitanje identiteta, velika generacijska dubina, veliko transatlantsko putovanje... i doduše ne baš tako velik opseg romana (242 stranice), unutar kojega imamo dosta dobro napisanih, ponekad i vrlo potresnih stranica, a jedinu veću strukturalnu manu predstavlja iznevjeravanje detekcijskog potencijala romana.

 
Nancy Huston: "Rasjedi"
Prevela Vjera Balen-Heidl

Naklada OceanMore, 2010.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Rasjedi - Nancy Huston –

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –