Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dario Grgić • 30.09.2011.

Peter Sloterdijk : Filozofski temperamenti

U filmu Dereka Jarmana 'Wittgenstein' filozofu se obraća učenik koji ne shvaća obrate Wittgensteinovih predavanja. Jarmanov je film ogoljen kao Wittgensteinova rečenica. Karl Johnson koji glumi Wittgensteina kaže: da li ti se čini da se Sunce okreće oko Zemlje? Ovaj mu odgovara da da. A kako bi ti izgledalo da se Zemlja okreće oko Sunca? Ili tako nekako. Ta razlika između uronjenosti u svijet naših predstava i znanošću izmjerenih stvari možda dobro opisuje raskorak koji filozofija treba imati s takozvanim 'zdravim' razumom.

Peter Sloterdijk je i u Hrvatskoj svojevrsna zvijezda, što će reći da ima status pisca filozofskih knjiga kojega se po blogovima (kao i Žižeka, npr.) pljucka kao popularizatora ili čak banalizatora ove trijatlonike mišljenja. Žižek kao da je svjestan da mu je Sloterdijk, ipak, saveznik; za potonjega kaže kako 'nije potpuna budala'.

Sloterdijkovo najambicioznije djelo je trotomna 'Sphären', napisana, kako sam kaže s tipičnom smesom serioznosti i humora, kao radikalizacija Platonova epigrafa s ulaza u Akademiju, kako bi bilo dobro da to mjesto izbjegavaju nevični geometriji - jer život je pitanje forme, koju on želi povezati s terminom sfere. Sloterdijk podsjeća kako je ponad ulaza u Platonovu školu iniciranih stajao još jedan napis, 'okultni i humoristički', kojim se namjenike upućivalo da se tu radi o mjestu koje nije za one što su nespremni upuštati se u ljubavne veze s drugim posjetiocima tj. teoretičarima.

Zbirka tekstova o ljudima koji su mogli zamisliti kako bi stvari izgledale da se vidi kako se Zemlja okreće oko Sunca nastala je na poticaj izdavačke kuće Diederichs  koja je skupa s autorom zamislila 'nacrt alternativne povijesti filozofije', što je trebalo rezultirati objavljivanjem serije čitanki koje bi zainteresiranom čitateljstvu omogućile susret s izvornim filozofskim tekstovima. Sloterdijka je zasmetalo zasićenje tržišta komentarima i komentarima o komentarima, kako sam kaže, išao mu je na nerve razulareni nedostatak duha koji je obilježio njemački fin-de-siecle.

Ovom se izdavačkom pothvatu pristupilo devedesetih godina prošloga stoljeća i Sloterdijk ga nije mogao realizirati do kraja: nosioci autorskih prava na djela Heideggera i Adorna (autora do kojih je Sloterdijku posebno stalo) usprotivili su se izdanjima unatoč činjenici da, po riječima samoga priređivača, edicije rade 'najbolji znalci'.

Tekstovi u "Filozofskim temperamentima" nastali su kao predgovori izdanjima serijala čitanki filozofa od, kako u podnaslovu stoji, Platona do Foucaulta. Već u ' Sphären' Sloterdijk zapisuje kako mu je ambicija napisati djelo u tradiciji Oswalda Spenglera; ovdje kao da se nadovezuje na tekstove Georga Simmela o karakterologiji. Kao da je imao želju u jednom krokiju (ili vinjeti) uhvatiti s klupe u parku lik filozofa u prolazu: ne zagnjaviti potencijalnog ulaznika u filozofske trijemove za buduću peripatetiku teškim analizama, nego mu usput skicirati lik čovjeka koji kao model života ima konstantno nastajanje. Na koncu, i sam ističe kako je bitno isprva predstaviti modele mišljenja, a nakon toga i modele življenja.

Ova bakljada duha, kako je Sloterdijk okarakterizirao filozofiju, počinje s  Platonom, gdje se kao osobito važni prethodnici navode Parmenid i Heraklit. Platona antitetički otvara citatom antiplatoničara Nietzschea iz 'Vesele znanosti', u kojem je stavljen znak jednakosti između kršćanstva i velikog grčkog filozofa. Pa je svjetlucava i bakljolika štafeta nekad jedno, a nekad nešto posve drugo, što je u sladu sa suprotstavljenim mišljenjima filozofa: nekad je to, kao u Nietzschea, samo povijest zabluda.

Platonovi su spisi u Sloterdijka opisani kao banka spermija iz koje se izrodilo bezbroj kasnijih inteligencija, a vrhunac utjecaja u greciziranju je kršćanske teologije koja je sva 'u znaku božanskoga Platona'. Platon je izumitelj žanra idealističke filozofije 'kao načina pisanja, kao nauka i kao forme života.' Sloterdijk za platonizam piše kako 'objavljuje dobru vijest o logičkoj prožetosti ovoga turobnog svijeta.'

Platonu je posvećen najduži tekst u knjizi. U vezi s njime Sloterdijk je pokrenuo najviše tema: sofistika kao oportunizam, veličanje gimnazijskog obrazovanja u razdoblju konsolidiranja masa u imeprijalističko-nacionalističkom smislu od 1789-1945., utabanjivanje trase klasičnog mišljenja po kojemu je moguće kroz filozofiju steći vedrinu usred kaotičnog svijeta - koju kao pojavu datira u Rimsko Carstvo kao posljedicu rascjepa prvog velikog između duha i moći - općenito, pojavljuje se na svjetskoj pozornici jedna nova dresura čovjeka koja kao svoj krajnji rezultat ima kozmopolitu, svjetskog čovjeka kao bića koje, budući da doma nije kod kuće, cijeli svijet doživljava u intonacijama progonstva.

Zadnji tekst je o Foucaultu, i započinje kritikom Whiteheadove izjave kako je cjelokupna povijest zapadne filozofije tek niz fusnoti uz Platona...Sloterdijk čitatelja upućuje na tradiciju filozofiranja odozdol, od mladohegelijanaca, egzistencijalizma, pa sve do svakog manjinskog vidikovca s kojeg se motri prema stvarima koje su sada posve lišene svoje metafizičke odore.

Sloterdijk piše krajnje zavodljivim stilom, gotovo da je moguće osjetiti ironiju jednog Thomasa Manna, kombiniranu s promišljenošću Theodora Adorna, a upakiranu komunikativno poput spisa antimodernista Evole ili Guenona: sve je otišlo k vragu, osim mišljenja, koje još uvijek ljeska nešto prvotnog sjaja one prve baklje koju je po Maloj Aziji pronio Heraklit Mračni. Tekstovi su pisani s nakanom da u čitatelja već danas pokrenu pobudu da se malkoc pomjere očišta i drugačije organizira ustroj življenja. Da se, kako piše jedan od Sloterdijkovih učitelja, Adorno, osim u vještini samoga mišljenja, mišljenje reflektira i na naše ponašanje kada ulazimo u autobus.

Osim spomenutoga dvojca koji je iz knjige izostao jer su se baštinici protivili objavljivanju, od onih baš velikih u 'Filozofskim temperamentima' nema Spinoze, koji je i tako, kao atribut modusa mišljenja, svladao afekte i u ime intelektualne ljubavi prema Logosu ostao bez temperamenta.

 
Peter Sloterdijk: "Filozofski temperamenti"
Prevela Nadežda Čačinovič

Naklada Ljevak, 2011.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –