Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 06.12.2012.

Raj Patel : Vrijednost ničega

Gledajući osamdesetih godina iz perspektive propale socijalističke privrede prema Zapadu kapitalizam je fascinirao svojom efikasnošću. Već devedesetih postalo je jasno da iza te efikasnosti stoji pljačkaška narav i luđačka iracionalnost. Za svijet ta spoznaja nije bila ništa novo. Ne samo da su to znali stari komunisti, već je i najveći serviser kapitalizma, tvorac „new deala“ John Maynard Keynes, davno rekao da je „kapitalizam nevjerojatno vjerovanje u mogućnost da će najizopačeniji ljudi činiti najizopačenije stvari na najveću dobrobit sviju.“

Da je kapitalizam sustav koji uspješno stvara vrijednost ali i društvene nepravde, usput pileći granu na kojoj svi sjedimo, postalo je 2008. jasno i onom „običnom čovjeku s ulice“. Zgražajući se, ismijavajući ga, već smo se navikli i na krizu, i na taj kapitalizam. No s kime imamo posla, s kim živimo, podsjeća nas Raj Patel u „Vrijednosti ničega“. U svojoj knjizi o tome „kako preoblikovati društvo i redefinirati demokraciju“, nekadašnji suradnik Svjetske banke i stažist WTO-a a današnji „prosvjednik protiv nekadašnjih poslodavaca“, ponavlja pitanje „kakav bi korporacija bila čovjek da je stvarna osoba?“, koje su u dokumentarcu „Korporacija“ postavili Mark Achbar, Jennifer Abbott i Joel Bakan.
 
Služeći se „Dijagnostičkim i statističkim priručnikom za mentalne poremećaje (DSM-IV)“ Američke psihijatrijske udruge filmski trojac je došao do zaključka da „korporacije iskazuju brojne karakteristike tipične za psihopate“. One pokazuju (1), „nepoštovanje društvenih normi u odnosu na ponašanje u skladu sa zakonom, što se odražava u ponavljanju djela za koja se počinitelju izriče zatvorska kazna“; (2), „sklonost varanju, koja se odražava u učestalom laganju, služenju lažnim imenima ili varanju drugih radi stjecanja osobne koristi ili iz užitka“; (3), „impulzivnost i izostanak planiranja“; (4), „razdražljivost i agresivnost, koje se očituju u učestalim fizičkim sukobima ili napadima“; (5), „bezobzirno zanemarivanje sigurnosti sebe ili drugih“; (6), „ustrajnu neodgovornost, koja se odražava u učestalom neodržavanju dosljedne radne etike i neispunjavanju financijskih obaveza“; (7), „nedostatak grizodušja, koji se odražava u racionaliziranju nanošenja bola, zlostavljanja ili krađe od drugih osoba ili indiferentnosti prema tome“.
   
Ovu sliku psihopatologije korporacija (i općenito kapitalizma) Raj Patel ilustrira primjerom kompanije Monsanto koja je otrovala cijeli jedan gradić u Alabami i skrivala informacije o tome jer nije htjela „izgubiti ni jedan jedini dolar“. Kada su podaci o zagađenju okolnih vodotoka i masovnom trovanju ribe izašli na vidjelo predstavnik tvrtke je rekao: „Jesmo li učinili neke stvari koje danas ne bismo učinili? Apsolutno. Ali to je tek djelić jedne velike priče. Stavite li sve to u kontekst, čini mi se da se nemamo čega stidjeti.“ Riječ „kontekst“, naravno, pritom je posebno zanimljiva i bremenita.
   
S krizom 2008. taj, kolokvijalno rečeno „luđak“, nije stavljen pod kontrolu. Kao što znamo, u slučaju financijskih institucija dobit je privatizirana, a rizik i gubici podruštvovljeni. Ono što se možda ne zna jest da su „vodeći menadžeri investicijskih fondova ubilježili 2009. godinu kao treću najuspješniju u povijesti“; da su zaposlenicima mračnog Goldman Sachsa isplaćeni „najveći bonusi u sto četrdeset godina dugoj povijesti tvrtke“; dok George Soros svo to vrijeme proživljava „vrlo uspješnu krizu“... Uglavnom, „taj ludi, ludi kapitalizam“ ide dalje.
   
Prezime Patel možda nije najzgodnije. U poljima Andra Pradeša, kaže Raj, gdje je zemlja u vlasništvu Patela, ono zvuči približno kao prezimena Madoff ili Gekko. Dakle, prevedeno na hrvatski – Tutle, Kutle i Mutle. No zvao se i Sanader ili Todorić, Raj Patel je naš čovjek za borbu protiv lude beštije, ulični borac kojeg su gađali suzavcem na četiri kontinenta, jedan od organizatora demonstracija u Seattlu 1999., i vitez svijetla koji umjesto mačem maše papirom jednog mađarskog disidenta koji je tokom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji pisao povijest Engleske u XVIII i XIX stoljeću.
   
Knjiga Karla Polanyija „Velika transformacija“ spominje „zakone za siromahe“, zapravo sustav socijalne pomoći koji je trebao ublažiti najteže aspekte siromaštva. Nastanak slobodnog tržišta iziskivao je visok stupanj nasilja, ali je izazvao i protureakciju. Tu akciju i reakciju Polanyi je nazvao „dvostrukim pokretom“. „S jedne strane transformacija zemlje i rada u stvari koje se mogu kupiti i prodati zahtijevala je rašireno obespravljivanje – to je prvi pokret. Drugi je pokret reakcija društva, koje nastoji zaliječiti rane nastale djelovanjem tržišta koje se samo regulira. A oba pokreta odvijaju se u okvirima tržišnog društva.“
   
Za Patela „dvostruki pokret“ snaga je koja ima moć preoblikovanja svijeta. Patel ne zahtijeva napuštanje tržišta. Njemu je teško zamisliti funkcionalnu demokraciju u kojoj su ljudi slobodni, a da ne postoje tržišta. Ali „tržištima treba oduzeti stalnu i dominantnu glad za širenjem i profitom, koja nas je dovela do samog ruba ekološke katastrofe, a nama treba oduzeti uvjerenost da su tržišta jedini način na koji možemo vrednovati svijet.“ U konačnici to nije „tržišni socijalizam“, već prema Polanyiju „usađena tržišta“, koja „pokreće potreba a ne profit.“
   
Eto, dijagnoza je postavljena, ciljevi su postavljeni, i sada samo trebamo vrtiti pedale. Patel vjeruje u snagu „dvostrukog pokreta“. Na raznim strana svijeta pronalazi emancipatorske i egalitarističke pokrete u kojima vidi ljude koji preuzimaju vlast otimajući ga tržištu, od pobuna povezanih s hranom, pravom na zemlju i pravom na pravo, do slobodnog softvera. U sprezi s demokratskim vladama ti pokreti trebali bi gandijevski obuzdati kapitalizam i učiniti naš svijet pravednijim i racionalnijim.
 
Naravno, Patelu ne manjka idealizma. Poneko bi možda primjetio da otvoreni prijelom noge pokušava tretirati kao psihosomatski problem. Sve da je i tako – čemu se drugom okrenuti nego aktivizmu? Uostalom i kršćanstvo je krenulo iz ničega. A Patelu ponajmanje ne manjka vjere u aktivizam. Dapače, uspijeva njome zaraziti i čitatelja.


Raj Patel : "Vrijednost ničega : Kako preoblikovati tržišno društvo i redefinirati demokraciju"
Preveo: Damir Biličić

Fraktura, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –