Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 29.11.2016.

Roberto Bolaño : Ubojite kurve

Roberto Bolaño: Ubojite kurve

Divlji detektivi Bolano Roberto
2666 Bolano Roberto
Nacistička književnost u Americi Bolano Roberto

Od svih pisaca čije tekstove (bez pretjerivanja) volim, najteže mi je objasniti, čak i u svakodnevnim verbalnim izmjenama čiji cilj svakako nije minuciozna analiza, zašto mi je Roberto Bolaño baš toliko sjajan autor.

S njegovim me radom, točnije romanom „Divlji detektivi“, upoznao kolega na prvoj godini faksa. Oduševljenje je krenulo već s prve dvije ili tri rečenice, a nastavilo se svih petstotinjak stranica. Trodijelni roman potrage, roman ceste, utrobnorealistički literarni karneval duboko mi se usjekao u mozak i nagnao da opsesivno čitam apsolutno sve što bi mi palo pod ruku od Roberta Bolaña.

„2666“, fenomenalan primjer globalnog romana, čitao sam godinu dana. Ne zbog lijenosti, nego zbog gustoće teksta i činjenice da je riječ o mračnom, nevjerojatno mučnom djelu. „2666“ Bolañov je književni testament. To je (između ostaloga) roman o nasilju, o nasilju nad ženama, konkretnije o stravičnim zločinima počinjenim u Ciudad Juárezu (sjever Meksika) gdje je, između 1993. i 2003., ubijeno između 4000 žena (dodatnih četristotinjak ih se vodi kao nestale). To je roman koji se proteže kroz cijelo dvadeseto stoljeće i kroz nekoliko kontinenata, veličanstveno književno djelo čiji će se utjecaj osjećati još dugo, dugo.

Zatim je tu „Nacistička književnost u Americi“, briljantno, lažno eruditsko nizanje i „bilježenje“ izmišljenih desničarskih autora koje kulminira pjesnikom koji avionom piše po nebu. Ta će se priča, zajedno s Pinochetovim pučem, još jednim njegovim ponavljajućim motivom, ponoviti u meni osobno najboljem Bolañovom djelu, kod nas još neprevedenom i neočekivano tankom romanu, „Udaljena zvijezda“.


Više je kritičara korektno primijetilo kako je u prozi Roberta Bolaña onaj prvi, nažalost često prešućivani i zaboravljeni jedanaesti rujan, ono što baca sjenu na gotovo sva njegova djela. Riječ je, dakako, o jedanaestom rujnu 1973., gdje je, uz pomoć CIA-e, general Pinochet vojnim udarom oborio vladu demokratski izabranog predsjednika Salvadora Allendea. Tijekom njegove vladavine ubijeno je i mučeno mnogo više ljudi nego što je na isti datum, dvadeset i osam godina poslije, stradalo u WTC-u i Pentagonu.

Ono što ove priče čini toliko dobrima je vješto prelaženje iz slavljeničkog u tragično, iz sreće u katastrofu, iz uznemirujućeg i grotesknog u šarmantno i crnohumorno.

Ubojite kurve Bolano Roberto

Tako je i u zbirci priča „Ubojite kurve“ čija prva priča, „Silva zvan Oko“, zapravo čija prva rečenica određuje ton: „Zamislite, Mauricio Silva, zvan Oko, oduvijek se trudio izbjegavati nasilje, čak uz rizik da ga smatraju kukavicom, ali od nasilja, od pravoga nasilja, ne može se pobjeći, barem ne možemo mi koji smo se rodili u Latinskoj Americi pedesetih godina, i kojima je bilo dvadeset, godina više ili manje, kada je umro Salvador Allende“.

Junaci ove zbirke su izbjeglice, pjesnici, prostitutke, kriminalci, u jednom slučaju nogometaši koji svoj uspjeh zahvaljuju okultnom ritualu, jednom prilikom Arturo Belano (mitologizirana, očito fiktivna verzija samog autora koji je također jedan od protagonista romana „Divlji detektivi“),  a pojavljuje se i čileanski autor Enrique Lihn. Tematski su raznovrsne, ali su poezija, bijeg iz matične domovine, iseljeništvo, literarnost, opasnost, potraga i nasilje uvijek prisutni motivi kod proze Roberta Bolaña.

Ono što ove priče čini toliko dobrima je vješto prelaženje iz slavljeničkog u tragično, iz sreće u katastrofu, iz uznemirujućeg i grotesknog u šarmantno i crnohumorno. Najbolji ili možda zapravo najuspjeliji primjeri toga su maloprije spomenuta „Silva zvan Oko“ u kojoj svjedočimo jezivoj epizodi između Silve i dječaka-uškopljenika (čiji su „muški dijelovi“ žrtva određenom božanstvu) koji rade kao prostitutke, zatim „Buba“ gdje pratimo živote nogometaša, njihovog pobratimstva, uspona i pada, „Ubojite kurve“ gdje prostitutka otima mladića kojeg je ugledala na teveu, te „Posljednji sumraci na zemlji“ o dekadentnom, mračnom i na kraju nasilnom putovanju oca i sina.

Bolaño osvaja čitatelja svojom rečeničnom konstrukcijom koja je istovremeno i gruba i lirski nabijena. Primjerice, priča „Nagovještaj Lala Popa“ (u originalu je „La Prefiguración de Lalo Cura“, gdje postoji igra riječi, La Locura bi, naime, bilo ludilo) počinje na sljedeći način: „Zvuči kao laž, ali ja sam se rodio u četvrti Empleados. Ime sjaji poput mjeseca. Ime svojim rogom krči sebi put u snu i čovjek hoda tom stazom. Treperavom stazom. Uvijek grubom. Stazom dolaska ili izlaska iz pakla. Na to se sve svodi. Približiti se ili udaljiti od pakla. Ja sam, na primjer, naredio da se ubije“.

Bolañov književni mikrokozmos mračan je, nasilan, često čudovišan. Kao i svijet u kojem živimo. Isto tako, kao i svijet u kojem živimo, sposoban je biti nevjerojatno lijep i čudesan usprkos svom jadu i beznađu.


( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na portalu Moderna vremena zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

Roberto Bolano

Ubojite kurve

  • Prijevod: Tanja Tarbuk
  • Vuković & Runjić 10/2016.
  • 224 str., meki uvez
  • ISBN 9789532861464
  • Cijena 109.00 kn

'Ubojite kurve' zbirka je trinaest pretežno autobiografskih priča u kojima se na vrlo suptilan način ispoljava mješavina gađenja i nježnosti koju kod Bolaña izaziva njegov rodni kontinent. Autor će se tako u svojim pričama prisjetiti slučajnog susreta s jednim suicidalnim čileanskim prognanikom, potrage po Belgiji i Francuskoj za nestalim umjetnikom, obračunati se s Nerudom i napisati pohvalu velikom čileanskom pjesniku Enriqueu Lihnu...

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –