Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 18.12.2012.

Rodrigo Rey Rosa : Severina

Sa sve dubljom krizom izdavaštva stigla nam je i "Severina". U neka bolja vremena moglo se vjerovati da pažnju čitatelja privlače naslovi "Da mi je danas bilo ne susresti sebe" ili "Remen, prozor, orah, uže" (oboje ugledni naslovi uglednog autora i izdavača). Ali s krizom više nije na odmet pokušati privući pažnju i naslovom "Severina", zbirkom od jednog kraćeg romana i jedne duže priče, izvorno naslovljenom "Severina / Zatvor u sjeni stabala".

I tako, zahvaljujući možda i krizi, na lakim krilima marketinških strategija i izdavačkih vapaja, kod nas dolazi gvatemalski autor Rodrigo Rey Rosa (1958.), udomaćen na četiri kontinenta (uz rodnu Latinsku Ameriku prebivao i radio još i u New Yorku, Berlinu, Španjolskoj i Maroku), zapažen i kao pisac i kao filmski redatelj, dobitnik najznačajnije gvatemalske književne nagrade Premio Nacional de Literatura Miguel Angel Asturias, uz to štićenik Paula Bowlesa i Roberta Bolana, a između ostalog i autor filma "Lo que sono" prikazanog na Sundanceu i Berlinu.

Njegov naslov "Severina" samo je blještavi ključić koji otvara vrata malog, ali zapravo izvandimenzionalnog romana. Kao i ovdašnja heroina kulture spektakla i Rosina Severina je fantazija. Postmoderni Balkan se uzbuđuje nad tabloidnim životarenjem glazbene diletantice, a usamljenog gvatemalskog knjižara uzbuđuje istoimena, izazovna, kradljivica knjiga. Ako sredovječni izdavači fantaziraju kako im se na vratima redakcije pojavljuje mlada i neobuzdana autorica vrućeg rukopisa, onda knjižari (barem neki, barem jedan, barem u literaturi) fantaziraju kako pritiskom na gumb zatvaraju metalna vrata knjižare i poput policajaca pretražuju jedro tijelo kradljivice knjiga: kao da se knjiga samo tako može sakriti uz bedra ili u njedrima.

Baš takva fantazija ostvariti će se Rosinom usamljenom vlasniku knjižare "Zabavni kutak". Mlada kradljivica knjiga doplahutat će u knjižaru, i ravno u knjižarevu paukovu mrežu. On će je isprva strpljivo puštati da dolazi i odlazi, pedantno zapisujući ukradene knjige, a onda će u pomno odabranom trenutku, kada knjižara bude prazna a kradljivica namamljena knjiškim mamcima, pritisnuti gumb za metalna vrata, pritisnuti je optužbom za krađu kradljivicu, i potom poput policajca pretražiti njeno tijelo.

No kao što snovi uvijek dolaze s određenom dozom neugode, tako i knjižareva ostvarena fantazija otpočetka u sebi nosi primjesu sna, koji se ne može kontrolirati, i koji konstantno prijeti da otklizne u nešto drugo. Rosa "javu" svoje priče uvijek drži vrlo blizu "sna", a "san" još bliže "noćnoj mori".  Severina se užasava spremačica - jer one o tebi mogu znati sve, a ti o njima ništa - a upravo takva je i priroda njenog odnosa s knjižarom. O njoj on ne zna ništa, ni otkuda dolazi, ni tko je čovjek s kojim živi. Tog čovjeka Severina isprva naziva "ocem", poslije ispada da je "djed", a knjižar cijelo vrijeme pomalo sumnja i na to da je tajanstveni starac zapravo suprug, ili ljubavnik, ili možda neki bivši knjižar, jer knjižare su mjesta koja Severinu najviše privlače.

Kada "djeda" strefi masivni moždani udar knjižar isprva plaća njegovu hospitalizaciju, a na kraju vegetirajućeg pacijenta smješta u svoju kuću, živeći utroje, u strastvenoj vezi sa Severinom, dok "djed" leži u malom sobičku i u nesvjesnom stanju puni pelene.

Literarna je to situacija koja podsjeća na najboljeg Ferića, općenito pisca s kojim je Rosu najlakše povezati. Ima tu još priče nakon bizarnog seksualno-vegetirajućeg života utroje, još jačeg približavanja "jave" i "sna", ugode i neugode: ljubavi koja je sve ali i ništa, ovisi kako za koga, i u kojem trenutku; da bi naposljetku Rosa uokvirio svoju sentimentalno-seksualnu pustolovinu bibliofilijom, i napokon Borgesom, kako to već priliči jednom latinoameričkom piscu.

Sveukupno, dobra je to i fino provučena spisateljska strategija zbog koje "Severina", premda objavljena prošle godine, stvara dojam nekog već klasičnog teksta latinskoameričke književnosti. Zanimljiva je i priča "Zatvor u sjeni stabala" (napisana 1989.), znanstveno-fantastična pripovijest o potpunoj dehumanizaciji političkih zatvorenika.

Iako tematski nemaju gotovo ništa zajedničko oba teksta sasvim dobro prezentiraju ne samo kod nas dosad nepoznatog pisca, već i dominantne teme latinskoameričke književnosti. Gotovo da bi se na osnovu ova dva teksta mogao izvesti "case study" latinskoameričke književnosti: od ljubavnih fantazija s ruba jave, do društvenopolitičke situacije kao destilirane noćne more.

 
Rodrigo Rey Rosa: "Severina"
Prevela Gordana Matić

Naklada Oceanmore, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –