Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Sven Popović • 08.05.2014.

Roman Simić Bodrožić : Nahrani me

U pankerskom dijelu mozga zapisano mi je da postoje samo dvije vrste pisaca: dobri i loši. Loši pisci su jednostavno loši i to je to, a dobri se pak dijele na majstore stila (Šoljan, Genet, Cortázar, Salinger) ili majstore priče (Dostojevski, Bolaño, Melville). Svako toliko pojavi se autor koji uspješno spoji oba "svijeta". To su majstori-eruditi poput Borgesa ili Kiša. Roman Simić Bodrožić ne pripada ovom posljednjem tipu, ali je zato stilski (bez pretjerivanja) briljantan.

Postulat je sljedeći: kako se spisateljev život mijenja, tako će se i njegova proza mijenjati. Ovakvo stajalište možda nije popularno kod određenih škola književne teorije, ali u Simićevoj prozi to je poprilično očito. Njegova sada već treća knjiga priča "Nahrani me" vijuga između fikcije domaćinstva (bez ikakvih negativnih ili sapuničavih konotacija) i neke vrste Bildungsromana, prikazujući pritom razne, možemo reći ključne trenutke iz života likova, uglavnom se fokusirajući na transformacije koje ljudi prolaze u braku, nakon rođenja djeteta ili jednostavno kad su u vezi.

Paleta epizoda doista obuhvaća širok raspon (mogućeg) ljudskog iskustva: služenje vojnog roka, prvo seksualno iskustvo, izleti ili putovanja i općenito nošenje sa svim stupicama koje život postavlja. Unatoč tim silnim stupicama života, Roman Simić (za razliku od, recimo, Clemensa Meyera) svojim likovima ostavlja prostora za nadu. Bez obzira koliko su situacije beznadne, bez obzira na to koliko duboko su protagonisti potonuli.

Kod Simića je pohvalno što ponukan dobrom recepcijom svoje druge knjige priča "U što se zaljubljujemo" nije srljao u pisanje romana (kao što većina autora napravi i spotakne se, ne shvaćajući da je pisanje romana sasvim drugačija disciplina od pisanja kratkih priča). Simić je strpljivo čekao i napisao svoje najsnažnije djelo dosad. A roman bi komotno mogao uslijediti. Dovoljno je pročitati "Diomedove ptice" koja se, što zbog volumena to zbog atipične konstrukcije, polako otvara prema romanu.

Vremenski okvir Simićeve zbirke također je zanimljiv. Priče uglavnom posjeduju nekakvu vrstu (iznimno klimavog) orijentira, tako da se na iznimno nenametljiv, ali opet snažan i narativno opravdan način spominje i Domovinski rat ili, recimo odsluženje vojnog roka u JNA. Narativna linija svako toliko skakuće iz pripovjedne sadašnjosti u pripovjednu prošlost, a katalizatori tim flashbackovima često su fotografije ili pojava lika iz nečije povijesti.

Simićeva nostalgija, pardon, nostalgija njegovih protagonista nije ideološki motivirana, oni čeznu za mladosti, razdobljem bezbrižnosti, a Jugoslaviju povezuju upravo s tim razdobljem. Raspad klike (ili klape, ekipe) priziva jedan gotovo pa šoljanovski moment (a Simićeva stilska izbrušenost ide toj tvrdnji u prilog), tako da se s pričama, barem s tim trenucima, mogu povezati gotovi svi čitatelji stariji od osamnaest.

Cortázar je jednom rekao kako kratka priča pobjeđuje nokautom, a roman na bodove. S ovom zbirkom je situacija nešto drugačija, no probajmo zadržati boksačku analogiju. Priče iz ove zbirke više su nalik Muhammad Alijevoj borbi protiv Ernieja Terrella nakon što ga je ovaj nazvao njegovim robovskim imenom. Ali je iz runde u rundu mrcvario svog protivnika, no nije ga htio nokautirati. Tako i Roman Simić Bodrožić, iznova vas oduševljava i taman kada pomislite da ne može nastaviti tim tempom on ga još i pojača; i tako od prve, dirljive "Lisice" do posljednje, briljantne i brutalne "Tako je govorio Majakovski". Simić majstorski odmjerava i upućuje udarce, izbije vam dah i taman kad se oporavite opet nasrće.

Bilo bi nepravedno reći da se "Nahrani me" bavi tim, tim i tim (obitelj, dijete, brak). Zbirka od konkretnog i svakodnevnog ide prema univerzalnome i dokazuje da je Roman Simić svakako ime na koje se treba uvijek obraćati pažnju.

"Nahrani me" je proizvod napornog rada i, autorovim riječima, "početak tek malo drukčijeg ludila".

 

Roman Simić Bodrožić: "Nahrani me"

Profil, 2012.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –