Sanja Lovrenčić : Bečke priče
Priče Sanje Lovrenčić, autorice koja dugi niz godina vrlo ozbiljno stvara negdje na marginama medijskih trendova i ukusa, ponešto su izmjenjena verzija zbirke koja je objavljena prije deset godina pod naslovom «Wien fantastic» i tada ostala gotovo bez ikakve kritičarske recepcije.
Devetnaest priča svoje polazište ima u stvarnim bečkim kulisama koje su jedino čvrsto uporište za propitivanje stvarnosti i običnosti koja se u Lovrenčićeve raspršuje u pravcu neočekivanih obrata i fantastike. Na početku sve izgleda usidreno u zbilji, da bi se brzo sve čvrste koordinate zamaglile i usmjerile prema propitivanju granica zbilje i ne-zbilje, života i literature.
Čovjek koji se vozi bečkim ulicama bez cilja, žena koja se našla u tajanstvenom lutkarskom kazalištu, pisma iz bolnice ili pak čitanje knjige za vrijeme groznice uzrokovane gripom, sve su to inicijalne situacije iz kojih kreće pripovijedanje (i različite pozicije pripovjedača) u kojem se, kao u jednoj priči, gradi i slaže od lego-kockica, posve različitih i funkcionalnih tek kad su u postignutoj cjelini.
Proza Sanje Lovrenčić izuzetno je artificijelna i računa na čitatelja kojem nisu strana iznenađenja koja sa sobom nosi tzv. paralelna stvarnost, ovdje vrlo mekih rubova.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )