Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Izložba • Piše: MV Info • 03.09.2015.

'Slika riječi - riječ slike' - izložba prema književnim motivima
Održava se
01.-13.09.2015.

Studio Moderne galerije Josip Račić


U sklopu 3. Festivala svjetske književnosti u Studiju Moderne galerije "Josip Račić" (Margaretska 3, Zagreb) u utorak 1. rujna otvorena je izložba slika i crteža "Slika riječi - riječ slike" prema književnim motivima.

Svoje radove izlažu: Grgur Akrap, Gordana Bakić, Mercedes Bratoš, Tomislav Buntak, Željka Cupek, Sebastijan Dračić, Fedor Fischer, Danko Friščić, Ivana Jurić, Ivona Jurić, Alem Korkut, Koraljka Kovač, Melita Kraus, Monika Meglić, Lea Popinjač, Maja Rožman, Mio Vesović, Alan Vlahov, Mirjana Vodopija, Zlatan Vrkljan, Nikola Vrljić, Josip Zanki.

Izložba se može razgledati do 13. rujna.


Kako bismo vam dočarali o kakvoj je izložbi riječ, odabrali smo 12 radova koje možete pogledati u našoj "virtualnoj galeriji".

 

Prethodna Slijedeća

Ivana Jurić, prema motivima knjige Argentinac Ernesta Malla

Ivona Jurić, prema motivima knjige O medu i mlijeku Jeana Matterna

Josip Zanki, prema motivima knjige U kamenu Clemensa Meyera

Koraljka Kovač, prema motivima knjige Jednostavna priča zarez sto stranica Pétera Esterházyja

Lea Popinjač, prema motivima knjige Vezivanja Emmanuelle Pagano

Melita Kraus, prema motivima knjige Kuća sećanja i zaborava Filipa Davida

Mio Vesović, prema motivima knjige Brdo Ivice Prtenjače

Monika Meglić, prema motivima knjige Policijski sat Luke Bekavca

Sebastijan Dračić, prema motivima knjige Rascijepljenost Julye Rabinowich

Nikola Vrljić, prema motivima knjige Sabo je stao Ota Horvata

Zlatan Vrkljan, prema motivima knjige Nova finska gramatika Diega Maranija

Fedor Fischer, prema motivima knjige Zločin u židovskoj četvrti Ernesta Malla


**

Ne treba pretjerano istraživati ni aluzivno povezivati – što je nedosezivi ideal imaginarnoga tumača – neuroznanost i zrcalne neurone, psihologiju i psihoanalizu, psihologiju gledanja i čitanja, hermeneutiku i novija istraživanja ikonologije, kao ni na satu anatomije secirati prosječnoga Homo sapiensa – njegova tri mozga: gmazovski, limbički i neokortikalni – za koji, kao, zna, noseći ga za života u glavi, zaštićenog lubanjom, kako bi se iskustvenom ja-formom zaključilo: verbalno i vizualno povezano je jastvom bića.

Uostalom, kao i osjetilo mirisa, sluha i opipa, što zna svatko tko je očima jeo ili razlikovao toplo i hladno – ikada doživljavao i opisivao sliku, fotografiju ili film, razumijevao nijemi film bez titlova, sporazumijevao se rukama, mimikom i nogama ili razmišljao o značenju glazbe i osjećao slike te imaginacijom projicirao svjesno-nesvjesne filmove i predodžbe čitajući slova, riječi, rečenice, poglavlja napeto iščekujući kraj; potom gledajući, slušajući, ljubeći ženu ili muškarca, držeći dijete za ruku, dodirujući predmet: korice knjige, osjećajući razliku između hrapavosti papira ili hladne, staklene glatkoće ekrana tableta, kao i drvene ili brončane skulpture koje valja doživljavati i u njihovoj fizikalnosti, dodirom.

Sve je to svojevrsna verbalno-vizualna iluzija, mala prijevara, ali da bismo doživjeli snagu slike i riječi, moramo u nju vjerovati iako znamo da sve to nije posve istinito. Ne mislimo na faktografiju, istinitost ili laž činjeničnoga stanja stvari: figuracije, konceptualne umjetnosti, apstrakcije ili virtualnosti, povijesne knjige ili fikcije, već na proces zamišljanja i stvaranja koji vještinom misli, ruke ili alata autora, dodiruje, zatravljuje, provocira, ispunjava, ježi, zrcali, usrećuje ili rastužuje, plaši ili propituje... čitatelja ili promatrača. Čitajući primjerice metaforu ili opis, ujedno i gledamo i ponekad vidimo, a gledajući ponekad čitamo vizualni jezik oblikâ, znakova i simbolâ.

Ako se poslužimo slobodnijom definicijom: umjetnost je simboličko tumačenje svijeta i komunikacija. I ta područja u ljudskoj svijesti uzajamno su povezana. Što više čitamo, to više znamo, što više znamo, to bolje vidimo, promišljamo svijet oko sebe i sporazumijevamo se s drugima i drukčijima: ljudima, knjigama, filmovima, kulturama... "suncem naše sjene i svjetlosti naše noći", da parafraziramo Umberta Eca iz "Otoka prethodnog dana", a slično je i sa slušanjem glazbe.

Stoga je Kublaj-kan gledajući mimiku i slušajući riječi, mogao razumjeti Marca Pola i vidjeti, osjetiti i predočiti "Nevidljive gradove" iz naslova romana Itala Calvina. Izgleda, najsnažnije su reakcije na promišljene medije, ne posve intelektualne, već spontane: osjetilne, intuitivne, emotivne – za što je potrebno uživljavanje u verbalno-vizualne: kulturne i prirodne čarolije. A bit je komunikacije u prepoznavanju, ali i mirisanju iste ili različitih vrsta.

Već treći put Festival svjetske književnosti u imaginaciji i organizaciji Frakture promišlja duh i materiju knjige interdisciplinarno i multimedijalno: knjigom, slikom, stripom, filmom, razgovorom i glazbom. Opsegom mogućim, a mikrosenzacijama tipološki-vrijednosno ujednačenim izborom Tomislava Buntaka i Frakture vizualni umjetnici dobili su primijenjenu temu – manji broj njih portretirao je sudionike Festivala (Akrap, Friščić, Cupek i Buntak), a ostali umjetnici raznorodnih generacija ilustrirali su odabranu ili dodijeljenu knjigu.

Nemoguće je i nepotrebno na ovome mjestu navoditi sve umjetnike i radove, ali se ne može odoljeti naslućivanju određenih fluidnih gradacija i grananja verbalno-vizualnoga mozaika.

Halucinantne guste ispune mikroznakova ostvaruju ispunjavajući strahove praznine Bakić, Vlahov, Ivona Jurić, Vodopija, s tim da potonja ulazi u interakciju s promatračima putem riječi i značenja. Mračne vizualizacije teških egzistencijalnih stanja odražavaju Fischer, Vrljić i Bratoš, a na sličnome tragu uvodeći elemente popularne kulture i ikonografije grada aluzivno to potenciraju Ivana Jurić i Monika Meglić. Fina rezonantna i poetična stanja duha, svatko na svoj način, odražavaju Popinjač, Dračić, Kovač i Kraus, a vizualni kaotično-apstrahirani psihogram – Korkut. Zanki, minuciozna iluminacija, a Vrkljan – slikovna redukcija označivanja svijeta. Vesović – pozitiv i negativ, prednja i stražnja strana slike…

Više riječi o slikama i oslikavanja riječima kontaminiralo bi dozvoljenu bjelinu formata papira, zato dođite sami, poslušajte slike i pogledajte književnost.


Željko Marciuš

– Komentari –

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –