Umjetnička večer u povodu 115. obljetnice rođenja Vjekoslava Majera

Održava se
19.11.2015. u 19h

Vjekoslav Majer

Umjetnička večer u povodu 115. obljetnice rođenja i 40. godišnjice smrti Vjekoslava Majera  održat će se u četvrtak 19. studenoga u 19 sati u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu (Trg bana Josipa Jelačića 7/I).

Uvodno izlaganje održat će prof. dr. sc. Vinko Brešić.

Izbor iz djela i glazbeni program izvest će dramska umjetnica Marija Borić i pijanist Zvonko Presečki.

Moderatorica je Lada Žigo.
 

Vjekoslav Majer, hrvatski književnik (Zagreb, 27. travnja 1900. – Zagreb, 4. prosinca 1975.). U Zagrebu je pohađao trgovačku akademiju i studirao glazbu. Godine 1928–37. živio je u Beču. Pokrenuo je i uređivao nekoliko kratkotrajnih časopisa (Ozon, 1923; Literatura, 1924; Antena, 1926), a u Beču je bio i jedan od urednika časopisa Blaues Heft, u kojem je austrijsku javnost izvješćivao o hrvatskoj književnosti. Prvu pjesničku zbirku "Lirika" objavio je 1924., a nakon druge, "Pjesme zabrinutog Evropejca" (1934), počeo je objavljivati i prozu – romane, novele i feljtone.

Majer pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji se pojavio nakon I. svjetskog rata, na razmeđu moderne i ekspresionizma. Njegovu senzibilitetu bila je bliža matoševska linija, s Matošem ga je vezivao i Zagreb, kojemu je posvetio mnoge stihove, opjevao gornjogradske ulice, plinske svjetiljke, parkove, kavane i periferiju, pa i Matoša (Plinska laterna na Griču). Pjesnik grada, "najradoznaliji šetač Zagreba", svoje je dojmove izricao jednostavnom sintaksom i svakidašnjim leksikom.

I u prozi se kretao unutar istoga tematskoga kruga, ali s pogledom »odozdo«, iz puževe perspektive, koja mu je omogućivala da na poseban način sagleda svijet društvenih marginalaca (Pepić u vremenu i prostoru, I–II, 1935–38; Život puža, 1938; Dnevnik Očenašeka, 1938). Feljtonistička nepreuzetnost, konciznost i ležernost te nenametljiva agramerska kvaziinfantilna ironija i humor znatno su izraženiji u Majerovoj novelistici (Iz dnevnika malog Perice, 1935; Osamljen čovjek u Tingl-tanglu, 1940), odnosno u feljtonima, u kojima je kulminiralo Majerovo autorsko zanimanje za život, za njegove stereotipe i ekscentričnosti.

Kao što je obogatio skromnu tradiciju animalističko-humorističnoga tipa romana, tako je i kratkim satiričnim romanom "U utrobi Zagrebačke gore" (1956) obogatio tradiciju domaće humoristično-fantastične proze. Osim humorne konstante, svi njegovi romani imaju i onu zajedničku odliku koja ga, zbog literarnoga zagrebocentrizma, svrstava među najistaknutije predstavnike hrvatske urbane proze, a zbog eksperimentalnih pokušaja unutar žanrovske slike hrvatskog romana 1930-ih, bez obzira na objektivno skromne estetske domete, Majeru pripada izdvojeno mjesto unutar književnosti hrvatskoga socijalnog realizma.

Izvor: Hrvatska enciklopedija