Urednik predstavlja : Sandra Pocrnić Mlakar
U izdavaštvu sam od 2007. godine, a prije nego što sam počela uređivati knjige radila sam dvadeset godina u novinama – bila sam novinar, redaktor, urednik, pisala sam za dnevne novine, surađivala u tjednicima, uređivala mjesečnike. Radila sam većinom autorske tekstove, iako je bilo i prijevoda, a i sama sam prevodila. Budući da sam psiholog po struci, u Profilu sam počela uređivati strane psihološke priručnike, a ubrzo sam počela raditi i s hrvatskim autorima jer mislim da rješenja za naše probleme ne možemo naći u knjigama stranih stručnjaka. Kad izađe priručnik našeg autora, mijenja se kompletna medijska slika – autor je novo lice potencijalno zanimljivo ostalim medijima, može u medijima odgovarati na pitanja čitatelja, sudjelovati u tematskim tv-emisijama, pozivaju ga u ankete, pitaju za mišljenje, autori beletristike vode književne radionice, organiziraju promocije koje postaju društveni događaji… Ukratko, hrvatski autor afirmira hrvatsku pamet.
Nešto novo, nešto staro:
Ja nisam Švabo!
Najnoviji roman koji sam uredila je “Ja nisam Švabo” tv-novinara Vedrana Kukavice, roman “o identitetu, Dalmaciji koja ne vidi more, dokazivanju očinstva i juhi od tikve”. Ne nedostaje nam književnika koji su se bavili Dalmacijom, a mnogi od njih najbolji su naši humoristi. Vedran Kukavica sa svojim “Švabom” pridružio se društvu u kojem su Miljenko Smoje, Ante Tomić, Renato Baretić i Ivo Brešan. Recenzent Ratko Cvetnić opravdano ga je usporedio s Ivanom Raosom, autorom “Prosjaka i sinova”.
Beletristiku sam počela objavljivati jer sam htjela afirmirati domaću žanrovsku literaturu. Pokazalo se da je publika odlično prihvatila ljubiće Kate Mitchell, od kojih je najnoviji "Okovano srce" već peti u izdanju Profila, a zatim i “Tajnu prijateljice noći”, prvi ljubić Rosie Kugli, a i krimić “Tajkunovi nasljednici” Brune Šanteka.
Najdraži naslovi:
Avantura osobne promjene 3
Politika za mlade
Najdraži su mi serijali produktivnih autora koji svakom novom knjigom šire krug publike. Ljubica Uvodić Vranić objavila je prvu knjigu serijala “Avantura osobne promjene” 2010. godine. Od tada, ta je knjiga prevedena na srpski i slovenski, a na 2. programu Hrvatskog radija Ljubica Uvodić-Vranić ima kontakt emisiju Avantura promjene. Nakon tri Avanture, na ovogodišnjem Interliberu predstavljena je i druga knjiga novog serijala Ljubice Uvodić-Vranić "Neizgovorena pitanja i psihologični odgovori". Slovenski izdavač upravo je objavio i drugu Avanturu, tako da na fejsu dijelim Ljubičine intervjue za ljubljanski dnevnik Delo.
Slično je prošao i serijal Lejle Kažinić Kreho "Prehrana 21. stoljeća" - na srpski je prevedena "Prehrana 21. stoljeća za žene", a Slovenci su objavili i dvije knjige serijala - prehranu za žene i za muškarce te Lejlinu knjigu "Moja mediteranska dijeta", u kojoj autorica, uz recepte, tumači zašto je mediteranska prehrana najzdravija na svijetu.
No, drage su mi i knjige koje nisu toliko popularne. “Politika za mlade”, priručnik za političko ponašanje diplomata Marinka Raosa i politologa Višeslava Raosa, koju je karikaturama ilustrirao Roko Idžojtić objavljena je 2012. godine i dobila je odlične recenzije profesora na Fakultetu političkih znanosti, ali kolege novinari nisu je smatrali zanimljivom za predstavljanje u medijima. Svake godine kad novi, mladi birači izlaze na birališta - a još češće ne izlaze - sjetim se kako je šteta što ne znaju da postoji taj vrlo pregledan i inteligentan, izvorno hrvatski priručnik koji objašnjava čemu sva ta gužva i kako se u njoj snaći.
Nešto neobjavljeno:
Daj i uzmi
Bilo bi vrlo korisno prevesti novu knjigu mladog američkog psihologa Adama Granta pod naslovom “Originals”, koja objašnjava fenomen izuzetnih ljudi koji sami kreativno traže životno ispunjenje u inovacijama i boljitku koji poklanjaju svijetu. Adama Granta naša publika već poznaje jer je prevedena njegova knjiga “Daj i uzmi” u kojoj je Grant objasnio zašto su u poslovnim utakmicama superiorniji nesebični od sebičnjaka, iako se kratkoročno čini da gube. Grant je lumen, nema još ni 35, ali doktor je znanosti, savjetnik velikih američkih korporacija, kolumnist utjecajnih medijskih kuća i poslovni guru. I njegovi ga stariji kolege i autori bestselera, poput Daniela Pinka ili Todda Kashdana, izuzetno cijene i pozivaju za recenzenta.
Anegdota:
U radu s autorima uživo mnogo su češće neočekivane situacije i improvizacije nego kad se prevodi strana knjiga. A kad cijeli ciklus, od pisca i rukopisa do ilustracija i korica treba napraviti u kratkom roku, jer je promocija već dogovorena, smijemo se tek na kraju budući da je trka krajnje neizvjesna. Neću reći koji je naslov posrijedi jer autorica ni dan-danas ne zna da okupljeni novinari i publika skoro nisu ni dočekali njezinu knjigu. Došla sam nasmijana, pozdravila se s autoricom i pravila se da je sve u redu, iako nisam znala je li knjiga uopće uvezana i hoće li stići na vrijeme. Paket s knjigama pojavio se kad smo već sjeli za stol i uključili mikrofone. Ne, nije mi se desila nijedna promocija bez knjige. No, treba se snaći i u takvoj situaciji, publika dolazi radi autora.
Najveći izazovi:
Intervencije u rukopis, lekture i korekture, ilustracije i dizajniranje naslovnica, sve je to posao koji je zapravo najvećim dijelom pod uredničkom kontrolom. Sve poteškoće, rasprave, nesporazumi – a bilo je korektura preko vikenda, krivih verzija rukopisa i ponovnih lektoriranja – sve su to savladive prepreke u proizvodnom ciklusu i rješive situacije jer je cijelom timu u interesu napraviti proizvod, knjigu. No, najveći izazovi i teškoće zapravo počinju kad uređivanje završi. Knjiga je u knjižarama, očekuju se reakcije publike, recenzije u medijima i dobri rezultati prodaje. E, to je najveći izazov – dobiti i prvo i drugo da bismo postigli treće.
Najveći uspjesi:
Zeleni kvadrat
Moj najveći urednički uspjeh je “Tkanje života”, Mirjane Krizmanić. Iako sam radila vrlo uspješne priručnike drugih kolega psihologa, megauspješan vrtni priručnik “Zeleni kvadrat” Kornelije Benyovsky pa i visokotiražne ljubiće stranih autora, nijedna knjiga nakladom nije nadmašila rekord “Tkanja”. Te 2008. godine tek sam počela raditi u Profilu i zaključila da nam, u ekspanziji self-helpa, trebaju psihološki priručnici domaćih autora. Tadašnji glavni urednik Drago Glamuzina dao mi je zeleno svjetlo i otišla sam do svoje nekadašnje profesorice Mirjane Krizmanić kako bih je zamolila da napiše domaći psihološki priručnik. Nakon "Tkanja" zajedno smo napravile još dva priručnika "Život s različitima" i "U ljubavi i bez nje" i sve tri knjige zajedno dostigle su šesteroznamenkastu nakladu. Profesorica Krizmanić kasnije je objavila još nekoliko u VBZ-u i neumorno piše i dalje. Od tada, izdavači objavljuju domaće autore priručnika s puno više povjerenja.
Nešto što tek dolazi:
Upravo završavam zdravstveni priručnik mlade kineziologinje Ivane Ožbolt “Kako koristiti tijelo”. Kad sam prije nešto više od godinu dana upoznala Ivanu iznenadila sam se kako je blagoglagoljiva, što je neobično za kineziologe. Kod nas nije uobičajeno da fitness treneri pišu knjige, štoviše, gotovo je pravilo da knjige pišu ljudi koji puno sjede i ne vježbaju. Ivana je pravo osvježenje u knjiškom svijetu i donosi nam vrlo dragocjena znanja o održavanju tijela, ali i o duhovnom razvoju koji je sama odradila putujući po svijetu otvorenih očiju i usavršavajući se u svom poslu.
Pripremam također nove ljubiće, krimiće i priručnike “svojih” autora, jer je publika pokazala da ih cijeni i voli.
Poruka za kraj:
Rijetko imam priliku reći koliko sam zapravo ljuta na naše medije i novinare zbog njihovog odnosa prema knjizi i domaćim autorima. Na promocijama na kojima govorim uvijek mi novinari nekako “trebaju”, pa sam sretna što se uopće pojave i ne smijem im ništa prigovoriti. Zato ću, evo, iskoristiti ovu priliku.
Novinari najčešće copy/paste prenose PR tekst izdavača, ali time pokazuju prezir i prema knjizi i prema novinarstvu. Autor mora biti svjetska faca da bi ga novine predstavile, a knjiga treba biti svjetski bestseler da bi je feljtonizirali. Kad se pojavi svjetska erotska uspješnica, puni su je mediji, ali im je potpuno nezanimljiv domaći autor koji afirmira neka nova znanja i donosi društvu kvalitativni pomak. Svi smo žrtve trke za lakom lovom – novinaru je gubitak vremena čitati knjigu i pripremiti se za razgovor s autorom, kad može brže i uz manje truda napisati vjerojatno neki bolje plaćen tekst. Već je svima jasno da naklade nezaustavljivo klize prema dolje, ali ništa se neće promijeniti sve dok dopuštamo da kriterije nameću oni koji najbrže grabe.