Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Jagna Pogačnik • 14.05.2007.

Vesna Ćuro-Tomić : Gola vučica

Drugi roman Vesne Ćuro-Tomić pojavljuje se dvije godine poslije «Taksija za televiziju», opsežnog prvijenca u kojem se kao jedan od tri ravnopravna dijela nalazio onaj o stanju na nacionalnoj televizijskoj kući. Iako je doista funkcionirao i kao roman s ključem, druga dva dijela satkana od svakodnevice i uspomena glavne junakinje zapravo su pokazivala onaj pravi književni potencijal ove autorice. No, bez obzira na to Vesna Ćuro Tomić uglavnom je ostala upamćena prije svega kao «ona koja je pisala o televiziji».

U njezinom drugom romanu nema ni riječi o televiziji, ali zato ima o novinarskom miljeu, a ovoga puta radi se o kulturnoj redakciji jednih dnevnih novina. Glavna poveznica između dva romana ove autorice prepoznaje se u njihovoj strukturi; i ovoga puta riječ o pravilnom izmjenjivanju tri fabularne dionice; prve koja prati svakodnevicu junaka, druge koja prati policijsku istragu ubojstva koje će ostati enigmom sve do samog kraja romana, te treće u kojoj nepoznata ruka u svoj dnevnik bilježi naslove i ulomke iz novinskih članaka s komentarima. Iako ispočetka djeluju raspršeno, na samom kraju svi se dijelovi sklapaju u vrlo logičnu i zaokruženu cjelinu koja pokazuje kako je riječ o inteligentnom postupku, u kojem su čak i na prvi pogled nasumce «izrezani» citati iz novina zapravo promišljeno uokviravanje glavnih tema koje proizlaze iz onoga dijela koji se tiče svakodnevice. Takav hibridni žanr, kao i izlomljeno pripovijedanje, očito je formula koja najbolje odgovara pripovjedačici, s time što se u drugom romanu itekako vidi napredak, prije svega u većoj koncentraciji pripovijedanja.

Iako primarno vezani uz novinarski, junaci ovoga romana mnogo se više bave jednim drugim miljeom - čime i otvaraju jednu od glavnih tema - a to je funkcioniranje književnog života u nas. Princip objavljivanja knjiga, pisanja kritika, dodjeljivanja književnih nagrada i temeljno pitanje može li se danas biti uspješan pisac ukoliko se već ranije u javnosti ne poseduje prepoznatljiv «brand» vlastitog imena, u samom su središtu pozornosti Iako primarno vezani uz novinarski, junaci ovoga romana mnogo se više bave jednim drugim miljeom - čime i otvaraju jednu od glavnih tema - a to je funkcioniranje književnog života u nas. Princip objavljivanja knjiga, pisanja kritika, dodjeljivanja književnih nagrada i temeljno pitanje može li se danas biti uspješan pisac ukoliko se već ranije u javnosti ne poseduje prepoznatljiv «brand» vlastitog imena, u samom su središtu pozornosti "Gole vučice". . To je, naime, i naslov romana koji je napisala jedna od junakinja, Ana, depresivna i psihički labilna djevojka, nezadovoljna svojim fizičkim izgledom, frustrirana i sigurna kako njezin roman nije dobio tretman kakav je zaista i zaslužio upravo zbog «osobe autora», pa zbog toga i pristaje na to da drugi objavi pod imenom svoga prijatelja, profesionalno i socijalno uspješnog Davida. Istina će se otkriti tek kad eksperiment uspije i David za roman koji nije napisao doista dobije sjajan tretman kritike i članova žirija najvažnijih nagrada, ali tada će iz nekih drugih razloga, koji nisu književne prirode, za sve ionako već biti prekasno.

Ćuro-Tomić, naime, oslikavajući međusobne odnose svojih junaka i njihove svakodnevice uobličava tragične i mučne priče o obiteljskim i bračnim odnosima, u kojima ima obiteljskog nasilja i pedofilije, naknadno «pronađenih» očeva i sestara, bračnih kriza, depresije i psihijatrijskog liječenja, narkomanije i na kraju krajeva ubojstva koje funkcionira kao promišljena osveta za otkrivene istine. Pri tome se, što je također važno napomenuti, fokusira na ženske likove – roman započinje dolaskom mlade i zgodne djevojke Nine u novinsku redakciju, koja će uzdrmati ne samo odnose unutar redakcije, već i njihove privatne živote. Neagresivno i vješto uklopljeno s tematikom funkcioniranja književnog života, tijekom cijelog romana ubacuju se izrazito «ženski» intonirane dionice – ne samo vezane uz ljubomoru na mlađu i zgodniju kolegicu, već i one koje se bave bračnim krizama, potencijalnim ljubavničkim odnosima, starenjem ženskoga tijela, nasiljem u obitelji, psihičkim krizama, prijateljstvima, a na kraju čitava se priča preobražava i u priču o tri sestre koje ne znaju jedna za drugu ni za zajedničkog oca.

Roman «Gola vučica» vrlo je duboko usidren u stvarnost; isječci novinskih tekstova vrlo mu čvrsto daju prepoznatljiv vremenski i prostorni okvir, no njegova nakana nije samo bilježenje zbilje, niti još jedna priča iz novinarskog miljea. Naglasak je svakako na unutarnjim svjetovima likova i njihovim međusobnim odnosima u kojima ti unutarnji svjetovi zadržavaju popriličnu autonomiju. Priča je to i o slučajnostima koje iz temelja mijenjaju živote, iako naizgled s njima nemaju nikakve veze. Ćuro Tomić pripovijeda vrlo ležernim i čitkim stilom, a njezina zapravo tragična i mračno intonirana priča zabljesne i pokojom duhovitošću. I u «Goloj vučici» može se pronaći koji dio viška, pokoje «brbljanje» bez kojeg se i moglo, ali sve u svemu radi se o više nego solidnom romanu koji otvara brojne, vrlo aktualne teme.

( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –