Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Matko Vladanović • 02.06.2013.

Vladimira Becić : Orsia
Održava se
01.01.1901.

Hrvatska je književnost povodljiva spodobica koja vrlo rijetko proizvodi vlastite trendove, a češće se sa zakašnjenjem oslanja „na ono što prolazi vani". Iz poslovne perspektive nije to ni sasvim luda praksa. Stranci odrade agresivni marketing (uloživši u njega više novca no što cijeli hrvatski književni sektor okrene u godini dana), stvore interes i generiraju potrošače, a lokalni nakladnici i pisci se ukrcaju na vlak i njime voze dok ugljena ima. Kad jedan ložač umre, zamijeni ga drugi. Od sve te silne čađe ionako se ne vidi razlika.

Ipak, domaći su žanrovski pisci iz ovih ili onih razloga rijetko pristajali na besplatnu vožnju, no čini se da u slučaju Vladimire Becić i njenog romana prvijenca "Orsia" takvog kolebanja nije bilo. Nakladnik (kojemu ovo nije prvi put da pokušava istu strategiju) i autorica su zajedničkim snagama odlučili producirati hrvatsku varijantu urbane fantastike za mlade, podžanra fantastike koji se posljednjih godina u svijetu nametnuo kao jedan od najpopularnijih (pa dakle i financijski najisplativijih) modaliteta žanrovskog pripovijedanja. Sudeći po riječima jedne prijateljice knjižničarke, u tom poslu nisu ni omanuli. "Orsia" je, ispostavlja se, postala hit među tinejdžerima i onima koji će to tek postati.

Što je, dakle, Orsia? Orsia je grad u špilji ispod Medvednice, ustrojen pomalo po uzoru na Dubrovačku republiku, u kojem borave i kojim vladaju vampiri. Zapravo, u njemu borave i njime vladaju životnici, ali kako još nitko nije tražio promjernu Ustava kojom se riječ vampir definira kao brutalno i krvoločno čudovište, a sve ostalo što sjaji na suncu i fantazira o romansama s pripadnicima slabije vrste kao pederska posla, zvat ćemo ih, zbog jednostavnije komunikacije, vampirima. Ionako je u ovom slučaju nomenklatura potpuno nebitna.

Bitnije je spomenuti Antheu i Leanu, dvije mlade vampirice koje, svaka zbog svojih razloga, pokušavaju pobjeći iz patrijarhalnog okruženja njihovih otacâ i doći do površine koja im istovremeno predstavlja i prostor slobode i poprište avanture. Naravno, ova želja za bijegom i promjenom vlastite sudbine, neće proći bez otpora vladajućih struktura (dvostruko kodiranih u liku očeva i poglavarâ najmoćnijih gradskih kuća) te će i Anthea i Leana, uz pomoć slučajnih prijatelja s površine, morati upregnuti sve svoje nemale intelektualne i fizičke sposobnosti kako bi izbjegle potjeri i makar na trenutak ostvarile svoje želje.

S druge strane Medvednice, Vladimira Becić prati „tipične" živote dva zagrebačka tinejdžera. Nika je nesigurna cura opčinjena Sumrakom koja provodi dane maštajući o idealnom dečku, romantičnim bićima noći i životu posve različitom od onog njezinih vršnjaka. Njen najbolji prijatelj Dean opčinjen je vojskom i vojnom disciplinom te dane provodi vježbajući i nabijajući kondiciju nadajući se kako će nakon mature, unatoč željama oca bivšeg branitelja, uspjeti upasti na vojnu akademiju i živjeti život drugačiji od onoga u kojemu se zatekao. Život u svijetu s jasnim pravilima, jasnom strukturom i jasnim sustavom nagrada i kazni. U svijetu, dakle, posve različitom od kaotičnog svijeta uobičajenih tinejdežrskih interakcija. Dean i Nika (te treća, za ovu priču uglavnom nebitna, cura iz društva - Matea) susrest će Antheu i Leanu prilikom njihovog bijega nakon čega će uslijediti klasična priča o susretu dvaju svjetova - priča u kojoj će s Drugoga biti strgnut veo misterije nakon čega će doći do stabilizacije ideniteta svih spomenutih likova.

Po motivskim sklopovima i temama koje obrađuje "Orsia" Vladimire Becić nimalo se ne razlikuje od većine svojih "vršnjakinja". Urbano okruženje (dva grada - podzemni i nadzemni), natprirodna bića, dekonstrukcija klasičnih mitova o vampirima, tinejdžerski likovi, romantična drama u povojima ukomponirana u pripovijest o odrastanju, odnos tradicije i moderniteta prikazan preko odnosa zajednice i pojedinca, sukob s figurama autoriteta (očevi i vladari) itd. U svoj toj žanrovskoj konvencionalnosti "Orsia" se ipak po nečemu ističe. Zanatska joj je strana, naime, izrazito slaba.

"Orsia" je zamišljena kao prvi dio serijala (vidljivo je to već po naprasnoj pojavi nekih likova, otvorenim narativnim rukavcima kao i po svojevrsnom cliffhangeru), ali je iz nekog razloga pisana kao da drugi dio serijala nikada neće ugledati svjetlo dana (u hrvatskom je kontekstu takvo što sasvim realna mogućnost, no to je već neka druga priča). Tristotinjak stranica ove knjige nije uspjelo podnijeti svu tu silnu količinu informacija i narativnih grananja koje je autorica, iz žurbe ili bojazni, odlučila strpati na jedno mjesto bez ikakve primisli o funkcioniranju cjeline.

"Orsia" se otvara info-dumpom (a njime se narednu trećinu zapravo i nastavlja) koji čitatelja upoznaje sa svijetom i poviješću grada Orsije i njegovih stanovnika. Nastavlja se šturom karakterizacijom središnjih likova i prikazom suvremenog života u gradu ispod Medvednice. Svemu tome cilj je pripremiti čitatelja na središnji dio knjige - na odlazak iz podzemnog grada i prvi susret dvaju svjetova.

Nakon izlaska iz podzemlja počinju problemi. Kako dijegetski, tako i strukturalni. Ne bi li očuvao vlastiti ugled, Leanin otac u potjeru za odbjeglom kćerkom šalje Kieranseia, plaćenika zlatnoga srca i misteriozne prošlosti čije postojanje u prvo pola knjige nije bilo ni natuknuto. Pojava spomenutog plaćenika rezultirat će još jednim info-dumpom koji će pozornost usmjeriti na novoga lika, odraslog muškarca. Novi lik te njegove drame i misterije gurnut će dotadašnje junake na marginu sa koje se zapravo nikada neće vratiti. Dok je prva polovica knjige potanko opisivala Antheu, Leanu i njihov svijet, druga polovica ubacuje u petu brzinu te na nevelikih 150 stranica brzinski razrješava sve potencijalno zanimljive situacije istovremeno otvarajući prostor za nove.

Zbog te promjene u ritmu, interakcija tinejdžera iz dva različita svijeta  reducirana je do besmisla (Dean i Leana se zaljube nakon tri prozborene rečenice, Anthea nakon jednog izlaska u Jabuku shvati kako je cijeli život fantazirala o glupostima, a Niki se antičkom metodom deus ex machina, poznatoj još i pod nazivom "iz guzice", manifestiraju tragovi nadnaravnih sposobnosti nakon čega, sada sasvim uvjerena u vlastitu posebnost, nastavlja samozadovoljno patiti u samoći), glavni je negativac  (o čijim su se moćima raspredale priče) poražen u dva paragrafa, državni udar u režiji Antehinog ostvaren je u tri, a svaka pomisao na misterij, akciju, avanturu il' barem napetost (bijeg od kuće, potjera i pojavljivanje vampira u ljudskom svijetu nekako nameću takva očekivanja) razorena je onog trena kad postane jasno se Kieranseijeve ionako velike moći ne iscrpljuju u klasičnom paranormalnom registru već prelaze na meta-razinu koja Kieranseiu omogućava pojavljivanje gdje god i kad god, van svake pripovjedne logike, ovisno već o potrebama scene.

Iskusniji pisci popularnih serijala svakom bi od ovih elemenata posvetili ako već ne zasebnu knjigu, a ono barem nekoliko stotina stranica detaljnog razlaganja. Početnici bi, nakon sasvim korektnog prvog dijela, sve konce ispustili iz ruku i kao finalnu verziju isporučili nedovršeni proizvod kojemu se netko s nešto više čitateljskog iskustva neće imati zašto vraćati.   

S jedne je strane potrebno pozdraviti svaki pokušaj remitologizacije hrvatskoga podneblja koje, zahvaljujući šarolikoj povijesti i brojnim legendama, pruža plodno tlo za takve stvari. S druge strane, potrebno je prisjetiti se kako Vladimira Becić nipošto nije prva koja se u formi romana i u sklopu „književnosti za mlade" time bavila. Ni prva, ni najbolja. Pozornijim čitanjem "Orsie" mogu se uočiti i suptilniji momenti "sumnjivog karaktera" no čini mi se da u slučaju knjige koja pada na prvoj razini nije potrebno prelaziti na drugu. Dosadašnji korpus hrvatske fantastike još uvijek nudi više no što je "Orsia" u stanju ponuditi. 

 

Vladimira Becić: "Orsia"

Algoritam, 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –