Volite li Saint-Exupéryja?
Skoro pa u isto vrijeme na policama hrvatskih knjižara osvanule su dvije nove knjige kojima je zajednički nazivnik Antoine de Saint-Exupéry, autor legendarnog "Malog princa". Prva knjiga, roman Južna pošta , još je jedno djelo tipično za Saint-Exupéryja, dok su Memoari ruže sjećanja njegove supruge Consuelo de Saint-Exupéry u kojima se razotkrila istina o ljubavnom odnosu koji je postao legendaran.
Središnji motiv «Južne pošte» pilotov svijet, svijet zvanja, u kojem pilot postaje novi čovjek, obdaren jedinstvenim iskustvom pogleda s nebeskih visina, koji mu omogućuje da osvijesti pravu narav odnosa čovjeka i zemlje. U "Memoarima ruže" Consuelo de Saint-Exupéry piše o svom susretu s Antoineom u Buenos Airesu, o uzbudljivim zarukama, vjenčanju, povratku u Pariz, životu supruge, životnim teškoćama Saint Exupéryja, njegovoj nevjeri, njegovom patetičnom donžuanstvu, pronađenoj nježnosti, selidbi, drugim ženama, lutalačkom životu, nesreći, knjigama i uspjesima, te na kraju – o njegovom nestanku.
Consuelo de Saint-Exupéry rođena je u San Salvadoru 1901. godine "Između Prvog i posljednjega svjetskog rata", pripovijeda kolumbijski pisac Germain Arciniegas, "svi su govorili o Consuelo kao o malom vulkanu iz El Salvadora koji je palio i žario krovovima Pariza. U svim pripovijestima u vezi s njezinim prvim suprugom, Enriqueom Gómezom Carrillom, ili s drugim, Antoineom de Saint-Exupéryjem, uvijek se spominje njezino ime. U braku s Enriqueom Gómezom Carrillom bila je bliska prijateljica s Mauriceom Maeterlinckom, Moréasom, Gabrielleom d'Annunziom. Nakon što je 1927. ostala udovicom, godine 1931. udala se za Saint-Exupéryja, a tadašnji su joj prijatelji bili André Gide, André Maurois, Denis de Rougemont, André Breton, Picasso, Salvador Dali, Miró... Gdje god bi živjeli Saint-Exupéryjevi, okupljali bi se prijatelji avijatičari i pisci. André Maurois bio je njihov gost kad je Saint-Exupéry pisao knjigu koja će doživjeti bezbroj izdanja diljem svijeta: "Malog princa."
"Memoare ruže" piše u jednom dahu, i u njima sebe prikazuje kao naglu i zaljubljenu, naivnu i podložnu, bijesnu i poduzetnu, vjernu i nevjernu, izdržljivu i obeshrabrenu. Piše kao što govori, kao što će još govoriti i neposredno prije smrti, vraćajući se tim događajima na magnetofonskim vrpcama koje vjerno prenose njezin glas. "Vrlo mi je teško", kaže ona, "govoriti o svojoj intimnosti u domu sa suprugom Saint-Exupéryjem. Vjerujem da žena nikad o tome ne bi smjela govoriti, ali prisiljena sam to učiniti prije smrti, jer su se o našem braku širile pogrešne glasine i ne želim da se one nastave.»