 |
Josip Mlakić još od svoga prvog romana "Kad magle stanu " funkcionira kao ozbiljan pisac prepoznatljivog i kultiviranog stila i tematike kojom se bavi u svojim romanima i zbirkama priča. Nakon što je na neki način zaokružio, premda sigurno ne i do kraja ispisao, svoj pripovjedni opus koji tematizira rat u Bosni, Mlakić je svojim prošlim romanom, "Tragom zmijske košuljice", načinio vremenski odmak, pozabavivši se bosanskom prošlošću i posudivši glas fojničkoga fratra koji je bilježio i doživljavao tuđe i vlastite priče.
Bez obzira koji narativni registar odabrao i kojom se pripovjednom vizurom poslužio, Mlakić je svaki put iskazao dosljednost, uvjerljivost i veliki pripovjedački talent. Njegov novi roman "Ljudi koji su sadili drveće", za koji vrijede svi do sada nabrojani epiteti i pohvale, ako ne i još koji više, uklapa se u kontekst tzv. postratne proze koja tematizira svijet ratnih veterana, razočaranih branitelja i njihova života koji zapravo to više i nije, u vremenima nakon što su zašutjeli minobacači, a vojne pozicije se zamijenile mirnodopskima.
Roman je smješten u neimenovani grad na bosanskohercegovačko-hrvatskoj granici koji bi trebao biti fikcija, ali posjeduje dovoljno elemenata da u njemu lako prepoznajemo fragmente mnogih gradova koji su prošli istu sudbinu. Stavljanjem naglaska na svakodnevicu nekadašnjih ratnih drugova, Mlakić sugestivnom i sjajno intoniranom atmosferom uobličava sve njihove samoće, anksioznosti, PTSP-ove, fizičke i psihičke posljedice.
Šestorica ratnih veterana, povremeno okupljenih oko zajedničke točke koju čini kafić Magnum, gomila svoje fizičke i psihičke boli, doslovno i metaforički se ubijaju. Sve je u ovom romanu na mjestu, čak i kontrast između naslovnog motiva sađenja drveća i ždralova kojima priča završava. Vještina pripovijedanja i dubinsko promišljanje rezultirali su odličnim romanom.
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )
Jagna Pogačnik, 27.10.10
Isprintaj | Facebook | | Croportal 
|
|
|
|
 |
E Jagna, Jagna... Pa kakve su ovo kritike? Sve jedna afirmativnija od druge. Pa zar u Hrvata svi pišu fenomenalno? T oje problem, nitko se nikome ne želi zamjeriti, pa se kritike pišu po narudžbi izdavača. Ajde, imajte srca pa to potvrdite, "kritičari"...
spectator ,
10.11.2010, 11:45
|
|
|
|
ARHIVA KRITIKA I PRIKAZA
Jagna Pogačnik
|
|
