IZDVOJENO NAJNOVIJE PREPORUKE E-SERVIS KORISNO ZABAVA PRESS & PR
Naslovnica > Izdvojeno > Kritike i prikazi > OPŠIRNIJE


Josip Mlakić : Ljudi koji su sadili drveće

Bez obzira koji narati­vni registar odabrao i kojom se pripovje­dnom vizurom poslužio, Mlakić je svaki put iskazao do­sljednost, uvjerljivost i veliki pripovjedački talent. Njegov novi roman, za ko­ji vrijede svi do sada nabroja­ni epiteti i pohvale, ako ne i još koji više, uklapa se u kon­tekst tzv. postratne proze ko­ja tematizira svijet ratnih ve­terana, razočaranih branite­lja i njihova života koji zapravo to više i nije, u vremenima nakon što su zašutjeli minobacači, a vojne pozicije se zamijenile mirnodopskima.

 
Josip Mlakić : Ljudi koji su sadili drveće
Josip Mlakić još od svoga prvog romana "Kad magle stanu " funkcionira kao ozbiljan pisac prepoznatljivog i kultivi­ranog stila i te­matike kojom se bavi u svo­jim romanima i zbirkama pri­ča. Nakon što je na neki način zaokružio, premda sigurno ne i do kraja ispisao, svoj pri­povjedni opus koji tematizira rat u Bosni, Mlakić je svo­jim prošlim romanom, "Tragom zmijske košuljice", načinio vremenski odmak, pozabavivši se bosanskom pro­šlošću i posudivši glas fojničkoga fratra koji je bilježio i doživljavao tuđe i vlastite priče.

Bez obzira koji narati­vni registar odabrao i kojom se pripovje­dnom vizurom poslužio, Mlakić je svaki put iskazao do­sljednost, uvjerljivost i veliki pripovjedački talent. Njegov novi roman "Ljudi koji su sadili drveće", za ko­ji vrijede svi do sada nabroja­ni epiteti i pohvale, ako ne i još koji više, uklapa se u kon­tekst tzv. postratne proze ko­ja tematizira svijet ratnih ve­terana, razočaranih branite­lja i njihova života koji zapravo to više i nije, u vremenima nakon što su zašutjeli minobacači, a vojne pozicije se zamijenile mirnodopskima.

Roman je smješten u ne­imenovani grad na bosanskohercegovačko-hrvatskoj granici koji bi trebao biti fikcija, ali posjedu­je dovoljno elemenata da u njemu lako prepoznajemo fragmente mnogih gradova koji su prošli istu sudbinu. Stavljanjem naglaska na svakodnevicu nekadašnjih rat­nih drugova, Mlakić sugesti­vnom i sjajno intoniranom atmosferom uobličava sve njihove samoće, anksiozno­sti, PTSP-ove, fizičke i psihi­čke posljedice.

Šestorica ra­tnih veterana, povremeno okupljenih oko zajedničke točke koju čini kafić Magnum, gomila svoje fizičke i psihičke boli, doslovno i metaforički se ubijaju. Sve je u ovom romanu na mjestu, čak i kontrast između naslovnog motiva sađenja drveća i ždralova kojima priča završava. Vještina pripovijedanja i du­binsko promišljanje rezulti­rali su odličnim romanom.

 
( Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu )

Jagna Pogačnik, 27.10.10

Isprintaj | | | Croportal

 
 




E Jagna, Jagna... Pa kakve su ovo kritike? Sve jedna afirmativnija od druge. Pa zar u Hrvata svi pišu fenomenalno? T oje problem, nitko se nikome ne želi zamjeriti, pa se kritike pišu po narudžbi izdavača. Ajde, imajte srca pa to potvrdite, "kritičari"...

spectator , 10.11.2010, 11:45





PRETRAŽIVANJE
tekstova kataloga
OGLASI

ARHIVA KRITIKA I PRIKAZA
Jagna Pogačnik
Izdvojeno / Najnovije / Bestseleri / E-servis / Korisno / Zabava / Press & PR
Sva prava pridržana © Moderna vremena Info d.o.o. 2005-2013.