Godine 2010. Velika nagrada za roman Francuske akademije kao da se dodjeljivala najmanjem romanu. Eric Faye (Limoges, 1963.) novinar i pisac u nas poznat po romanu "Pariž", laureatom je postao s romanom od 53-stranice teksta (u hrvatskom izdanju).
Sićušni roman(čić), na samoj granici kraćih proznih vrsta, nastao je na temelju vijesti objavljene u japanskim novinama. Meterolog-samac iz Nagasakija primjetio je da dok on radi iz njegova hladnjaka povremeno nestaju namirnice i smanjuje se količina soka u tetrapaku. Ništa drugo u stanu nije nedostajalo. Susjedi nisu nikoga primjetili da se mota oko stana. Nije bilo niti nikakvih tragova provale. Doduše, isprva 54-godišnji analitičar meteroloških karata nije ni zaključavao stan. Ali kada je to i počeo činiti, namirnice iz hladnjaka i dalje su misteriozno nestajale.
Kako bi otkrio zašto nestaje sok u tetrapaku meterolog je ispred hladnjaka postavio nadzornu kameru, spojenu s njegovim računalom u uredu, i već prvog dana u kadru su se iznenada, na trenutak, pojavila leđa nepoznate žene. Sljedećeg dana pojavljivanje je bilo duže: žena je ispred hladnjaka mirno pila čaj, uživajući na zrakama sunca koje su prolazile kroz prozor. Meterolog je brzo obavijestio policiju o provali, no kada su policajci stigli u stanu više nije bilo nikoga.
Tek detaljnijom pretragom otkriveno je da se u maloj sobi s tatamijima skriva nepoznata 56-godišnja žena. Uljez je pronađen skriven u ormaru, šćućuren u prostoru nalik na usku i kratku ladicu, zajedno s nešto posteljine, dvije boce vode, nekoliko stvari za osobnu higijenu i nešto rezervnog rublja. Žena je tu spavala već gotovo godinu dana, izlazeći iz skučene izbe tek kada bi meterolog otišao na posao.
Ovu zanimljivu vijest Faye širi u nekoliko smjerova, tematizirajući starost, usamljenost, i konstrukciju para. Kada meterolog već obavijesti policiju o provali, gledajući na računalu ženu u svom stanu, muškarac gleda život udvoje kakav je mogao imati: on na poslu, a žena čeka kod kuće, spravljajući ručak, pospremajući, pijući čaj. Romansirajući novinsku vijest Faye ga zamišlja kako u posljednji trenutak zove kući da obavijesti ženu da dolazi policija i da treba što prije pobjeći. No žena se naravno ne javlja. Kako bi i mogla pretpostaviti o kakvom se telefonskom pozivu radi. Kad bi i pretpostavila da je to zove njen nevjenčani i posve neformalni muž, odnosno sustanar, kako bi i pomislila da se on raznježio nad njenom prisutnošću u svom (naizgled) samačkom kućanstvu.
I s druge strane, strane uljeza, postoji osjećaj stanovite konstrukcije para. I tu Faye povremeno romansira novinsku vijest. Žena se uselila u stan kada je postala beskućnica. To nije bio jedini stan u kojem je znala prebivati. Znala je prespavati i u kući neoženjenog trgovačkog putnika, koji je imao naviku upisivati na kalendar buduća poslovna putovanja. Ipak, na sudu je priznala da je većinu vremena provodila u stanu meterologa, državnog salarymana, zaposlenog u državnoj službi, kako ističe. Druge su kuće bila samo prebivališta, „rezervna rješenja". Uključujući tu i onu neoženjenog trgovačkog putnika s praktičnim kalendarom na zidu.
Kada je policija otkrila skvotericu ovaj neobičan par je razbijen. Oženjeni kolege zafrkavali su meterologa kako je na zanimljiv način izbacio ženu iz kuće. Čak su ga pozvali i na uobičajeno barsko druženje oženjenih muškaraca - hvaleći njegovu hrabrost da samo tako najuri suprugu iz kuće!
Samački životi predstavljaju jedne od tužnijih priča suvremenog društva. Tradicionalno društvo se raspalo, momcima i djevojkama koji se ne mogu naći partnera više ne pomaže selo; a čak i one koji se uspiju snaći djeca napuštaju kad narastu (ili ih izbacuju u domove kad previše ostare). Broj samačkih kućanstava se neprekidno povećava, a njihova prosječna dob sve je starija.
"Nagasaki" je priča o stradalnicima tih suvremenih urbanih trendova; o dvoje samaca na pragu starosti, od kojih je jedno čak ostalo i bez izvora egzistencije i bez krova nad glavom. U njihovom neobičnoj konstrukciji para - barem na razini neformalnog i nesvjesnog dijeljenja zajedničkog kućanstva - Faye konstruira tužnu priču s margine naše suvremenosti.
No preslagujući literarne kontekste i potencijale novinske vijesti Faye u priču o zajedničkom životu, odnosno zajedničkom kućanstvu dvoje samaca, uvodi i jednu efektnu historijsko-civilizacijsku paralelu. Narator se prisjeća nekadašnjeg umjetnog otoka u gradskoj luci na kojem su u davna vremena bili zatočeni stranci koji su trgovali s carstvom, ne smijući kročiti nogom na nedaleko kopno.
"Zacijelo sam večeras bio jako sklon neobičnim mislima jer mi se činilo da je Nagasaki dugo ostao poput ormara na kraju velikog stana Japana sa svojim četirima glavnim prostorijama u nizu - Hokkaidom, Honshuom, Shikokuom i Kyushuom; a carstvo se, tijekom svih tih dvjesto pedeset godina, da tako kažemo, pretvaralo da ne zna da se lijepa putnica, Europa, nastanila u tom ormaru..."
I eto, tako se romančić o "ženi iz ladice" uprkos svojih pedesetak stranica iznenađujuće spremno širi u raznim pravcima, umnažajući značenjska čitanja inicijalne vijesti - i uspostavljajući na svom romanesknom vrhuncu vrlo slikovitu paralelu s japanskim predmodernističkim izolacionizmom.
Eric Faye: "Nagasaki"
Prevela Vedrana Berlengi
Edicije Božičević, 2012.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )
Dragan Jurak, 10.04.12
Isprintaj | Facebook | | Croportal 
|
