Dan Brown : Inferno

Kao i uvijek, Dan Brown ne bježi od velikih tema; niti od velikih pitanja što se toga tiče. U "Infernu" harvardski profesor i simbolist, Brownov akcijski junak Robert Langdon, postaviti će pitanje: biste li pobili pola stanovništva Zemlje ako bi se to moglo učiniti okretom prekidača?

Projekcija demografske eksplozije je zastrašujuća. Rast ljudske populacije je eksponencijalan. S vrtoglavim porastom stanovništva raste i potreba za pitkom vodom, raste globalna temperatura, stvara se manjak ozona, ubrzava potrošnja oceanskih resursa i izumiranje vrsta, povećava se koncentracija CO2, nestaju šume, raste razina mora, itd. Svi ti problemi nestaju sa smanjenjem ljudske populacije. Manje vozača, manje CO2; manje usta koje jedu ribu, manje pritiska na oceane. Kad bi se sve rješavalo "prekidačem" možda ne bi teško bilo pronaći zagovornike ovakvog "otpisivanja".

Matematika je jednostavna. Od 1.3 milijarde Kineza uzmemo jednu milijardu. Ili bolje milijardu i dvjesto milijuna. Dodamo tome 800 milijuna Indijaca, i već smo "otpisali" dvije milijarde a završili smo samo s dvije države. Kineska i indijska biosfera konačno mogu prodisati! Nastavljamo naravno s muslimanima. Odmah "ušitpnemo" milijardu: 200 milijuna u Indoneziji, 150 u Pakistanu, 150 u Nigeriji, itd. Svijet je lakši za tri milijarde: već smo u zoni populacijskog ideala, a tek sad na red dolaze crnci, hispanici, evropski južnjaci...

Ruse, recimo, smanjimo za pedesetak milijuna i time ih malo politički smirimo, odmetnute države poput Sjeverne Koreje potpuno depopulariziramo, posebnu pažnju posvetimo starcima (u SAD-u šezdesetak posto troškova zdrastvene skrbi odlazi na podršku pacijentima tijekom posljednjih šest mjeseci života!)... i voila, demografska bomba je deaktivirana. To ne bi značio kraj sukoba i ratova. Oni bi se opet koncentrirali na Zapadu i u Evropi, gdje su tisućljećima dobro uspjevali. No pomisao na Zemlju s dvije milijarde ljudi! I to samo uz pomoć "prekidača", jednostavnim "otpisivanjem"... ha, raznih uzbuđenih račundžija tu sigurno ne bi manjkalo.

Pitanje demografske eksplozije posljednjih desetljeća nije u središtu zanimanja. Mediji se bave nekim drugim katastrofičnim scenarijima, a projekcija demografske eksplozije jest da će stanovništvo rasti do deset milijardi, a onda početi opadati. Problem riješen. No temu demografske eksplozije nedavno je načeo Jonathan Franzen u "Slobodi", a sada se njome u svom stilu bavi i Dan Brown.

Čitav svoj bestselerski imperij Brown je izgradio na velikoj temi. Pitanje feminizma i kršćanstva bilo je u samom središtu uspjeha "Da Vincijeva koda". I prije toga Brown se bavio krupnim pitanjima (u odličnoj "Velikoj obmani" to su bili nevidljivi centri moći američke demokracije), no nakon "Da Vincijeva koda" formula je dovršena, možemo reći - dovedena do savršenstva te ustoličena kao literarni protokol.

Uz "veliku temu" druga sastavnica tog literarnog protokola je - turistički vodič. U "Infernu" je taj segment posebno izražen. Roman započinje u Firenzi, nastavlja se u Veneciji, a završava u Istanbulu. Kroz tu turističku turu profesor Langdon prolazi unutar uobičajenih 24 sata. Riječ je dakle o ekspresnoj turi, ali poprilično temeljitoj. Iako u smrtnoj opasnosti Langdon u trku prolazi od Porta Romane, preko vrtova Boboli, palače Pitti, Vasarijevog hodnika, Ponte Vecchija, Palazzo Vecchio, Piazze della Signoria, pa do Duoma i Giottovog zvonika - što će reći, klasičnu firentinsku turu, u koju su uključena i umjetnička djela i povijesne pričice.

Slična stvar se ponavlja i u Veneciji, gdje se obilazak skraćuje na Grand Canal, Trg svetog Marka i baziliku sv. Marka - a onda Brown čitavih četrdeset stranica odgađa otkrivanje Istanbula kao posljednje destinacije njegova putovanja. Ta napetost ugrađena u otkrivanje finalne lokacije posebno je indikativna. Ona zorno otkriva koliki je značaj turističkog putovanja u Brownovoj formuli. U "Infernu" je Istanbul, sa svojom Aja Sofijom, Yereban sarajem i Bazarom začina, nešto poput "odredišta iznenađenja". Roman obećava klasičnu, brownovsku talijansku rutu, a onda junaci iznenada sjedaju u avion i odlaze 1300 kilometara na istok! Jedine gradnje napetosti ravne toj drami otkrivanja posljednje lokacije su drama otkrivanja identiteta glavne junakinje, te središnja drama utrke za spas svijeta.

Sastavnice "velike teme" i "turističkog vodiča" Brown spaja uobičajenim stilom i žanrovskom strukturom trilera. I jedno i drugo je u "Infernu" na granici funkcionalnosti. Stil je kao i uvijek štur i stereotipan, a žanrovska intriga je predvidljiva i šablonizirana, uključuje junaka s amnezijom, glavnu pomagačicu koja skriva veliku tajnu, zločinca koji iz neobjašnjivog razloga ostavlja tragove iza sebe, i slično.

I stil i žanrovska struktura su tek lakočitalačke tehnike kojima se zadovoljavaju osnovne potrebe Browna čitatelja - a to su potrebe za putovanjem, turističkim reproduciranjem poznatog, za umjetničkim i povijesnim informiranjem, te za načimanjem neke bitne i ozbiljne povijesno-političko-religijsko-ekonomsko-ekološke teme.

Osovina "demografska eksplozija - klasična talijanska tura" naizgled je sasvim čvrsta. To je Brown kakvog čitatelj očekuje. No u turističkom smislu Brown se počinje ponavljati, i tu ne pomaže ni "odredište iznenađenja", a u tematskom nikad više neće nadmašiti intrigantnost "Da Vincijeva koda". Pitanje demografske eksplozije predstavlja realnu opasnost održivog razvoja, no teoretski ono je već obrađeno. Demografija razvijenih zemalja, gdje broj stanovištva pada (pa se čak počinje širiti panika o bijeloj kugi koja će uništiti naše mirovine), ili stroga demografska kontrola u Kini, kojom se porast stanovništva u najvećoj mjeri suzbio - govore nam da su teška etička pitanja o "prekidaču" kojim se ubija (ili sterilizira) polovica svjetskog stanovništva zapravo irelevantna, da ne kažemo nešto gore. Takva pitanja danas predstavljaju razbibrigu tek za marginalne rasiste i fašiste, a u tu se sliku baš i ne uklapa prosječni Brownov čitatelj.

Općenito, i putovanje Italijom je krasna stvar, i demografska eksplozija je ozbiljna tema - ali taj turistički aranžman kao da su Brownovi čitatelji već prošli. Majstor se počeo ponavljati. Čini se da mu je sve teže pronalaziti građu za bestseler. Formula se počela izlizavati; nedodirljivi literarni protokol postaje upitan. Uostalom, već i samo uočavanje formule nije dobro.

"Inferno" jest čitljiv roman, Brown jest zanimljiv pisac, ali njegovi nedostaci postaju sve ozbiljniji. Ako ćemo "Inferno" ljuštiti kao luk onda njegov prvi sloj možemo nazvati "Danteovim kodom", i zbog bitne uloge Dantea u romanu, i zbog ponavljanja matrice. Između se nalaze slojevi koje možemo žanrovski označiti kao "triler za turiste" ili "krimić za povjesničare umjetnosti".

A onaj središnji, suštinski dio možemo nazvati "siromaškovim Ecom". Jer "Inferno", sa svim sastavnicama svoje formule, upravo je to: Eco za široku publiku.

 
Dan Brown: "Inferno"
Preveo Petar Vujačić

V.B.Z., 2013.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )