Geert Mak : Most
Simbolika Istanbula simbolika je mosta. Istanbul je razdjelnica, i ujedno mjesto dodira kontinenata, carstava i religija. Tu su višemilenijsku geopolitičku granicu prelazili perzijski carevi i grčki vladari, sad na ovu sad na onu stranu, tu su prijestolnicu ustoličli rimski i bizantski carevi, da bi je svojom prijestolnicom proglasili turski sultani.
Historijske drame na ovome mjestu nikada nije manjkalo, niti kada su Darije i Kserkso prelazili Bospor, niti kada su s druge strane stizali Aleksandar Makedonski i križari - niti kada je Konstantinopol stotinu godina bio grad pod osmanlijskom opsadom. A kada su grad 29. svibnja 1453. konačno osvojili Turci, na Zapadu je taj datum proglašen "posljednjim danom svijeta". Amen. S druge strane razdjelnice tada je ostala Aja Sofija, bazilika zbog koje se ruski car odlučio za pravoslavlje i kršćanstvo, a slavni Konstantinopol, svjetlo civilizacije tisuću godina, zauvijek je sa svojim imenom nestao s karte.
S tim "krajem svijeta" nastao je Istanbul, grad koji će postati prijelomnom točkom dviju kultura. To je ostao do dan-danas, kada kroz njegovo usko grlo kolaju snažne geopolitiče struje Evropske Unije i muslimanskog istoka, sekularizma i teizma, Prvog i Trećeg svijeta, prelijevajući se jedna u drugu, miješajući se i razdvajajući se.
Usred te višemilenijske simbolike mosta stoji - most. Most koji premošćuje bosporsko ušće rijeke i spaja Zlatni rog i Galatu, dva dijela evropskog Istanbula no koji ujedno simboliziraju i dva kontinenta, dva svijeta. Južni, Zlatni rog, s Aja Sofijom, Plavom đamijom i Topkapijem, nekadašnjim upravnim središtem Otomanskog carstva, pravi je Istanbul, islamski i osmanlijski. Sjeverni, Galata ili Pera (od grčkog "preko"), prozapadni je dio grada, kojim su upravljali đenovljani i venecijanci, u kojem danas odsjedaju zapadni turisti, i gdje se nalazi Taksim, središte nedavne sekularne pobune protiv islamističke vlasti.
Suvremeni turisti svakodnevno autobusima prelaze most, najčešće nesvjesni povijesnih i društvenih silnica koncentriranih na njemu samom. No most se treba prijeći gumom đonova tenisica, a ne autobusnih kotača; odvojiti za njega više od desetak minuta, koliko čak i za najvećih prometnih gužvi traje prelazak mosta. Tu, na mostu, i zatječemo Geerta Maka. Proslavljeni autor knjige i televizijske serije "U Europi", na Galatu je zakoračio nogom, đonom cipele, i na njemu proveo dane i tjedne.
Svojim knjiškim hitom o evropskoj povijesti XX stoljeća Mak je pokazao izvanredni povjesničarski i reportažni instinkt za otkrivanje i opisivanje niza mikrotoponima koji su određivali povijest. Galata most jedan je od takvih mikrotoponima koji je zaslužio čitavu zasebnu knjigu. Dugačak tek pola kilometra, most je u pet svojih inženjerskih inkarnacija - dvije drvene iz 1845. i 1863., dvije željezne iz 1875. i 1912., i betonskom iz 1994. - u svoje žile i lukove upio svu simboliku bosporske prevlake. Ako postoji nit koja spaja svijetove onda je to Galata most.
Mak ispisuje tu povijesnu priču, ali usporedno piše i reportažu o životu na mostu, raznim preprodavačima, dućandžijama, džeparima i ribičima koji čitav dan provode na njemu. Mak ima jaku logistiku: na most kroči s prevoditeljem dok u Nizozemskoj ima dvoje pretraživača historijskih tekstova. Riječ je o standardnoj novinskoj i televizijskoj produkciji, s terenskim fikserima i arhivskim istraživačima koji novinaru pripremaju teren za poentiranje. Tu novinarsku tehniku Mak je izvanredno primjenio u historiografiji i esejizmu. Kao i "U Europi" i "Most" je izvanredna mješavina novinarstva i historiografije.
Kombinirajući ta dva elementa Mak priča veliku priču o modernizaciji i islamizaciji suvremene Turske na početku XX i na početku XXI stoljeća. Kraj otomanskog imperija, kaže, dogodio se na mostu kada je "posljednjeg sultana, posljednjeg kalifa, posljednjeg prijestolonasljednika osmanske vladarske kuće, netom prije definitivnog svrgnuća s prijestolja, kaznio britanski policajac zato što je na mostu nepropisno pretjecao drugi automobil".
Ta prometna kazna danas visi uokvirena u palači Dolmabahce, označavajući početak modernizacije Turske, tu nevjerojatnu kulturnu revoluciju kojom je promijenjeno pismo, odjeća, zakoni, običaji, a multikulturalno carstvo pretvoreno u nacionalističku republiku. U gradu je modernizacija završila kada su deseci tisuća pasa lutalica odvedeni na nenaseljeni otočić u Mramornom moru, gdje su danima zavijali, dok jači nisu proždrli slabije, a zatim i sami uginuli. Oslobođen pasa lutalica Istanbul je počeo živjeti kao "moderna metropola".
Nakon stoljeća modernizacije danas se događa plima islamizacije. Mak o njoj svjedoči u svakom kutku grada i na svakom djeliću mosta. Potomci Ataturkovih moderniziranih Turaka danas se vrlo uzrujaju kada neke danske novine objave karikature o proroku Muhamedu. Mak pritom primjećuje "selektivnost ljutnje" spram onoga što se općenito smatra uvredom vjere i napadom na vjeru. Kada je u Iraku prvoga dana ramazana sunitski bombaš samoubojica digao u zrak šiijitsku džamiju, na mostu se taj događaj nije spominjao.
"Spominju se karikature, ali ne i dvadeset petorica muslimanske braće koji su na najsvetiji dan u godini ubijeni u vlastitoj bogomolji. Spominje se Zapad, ali ne i Istok." Zaključak je jasan. Ono što danas građane Istanbula određuje spram Zapada nije modernizacija, već islam. Kao i u drugim muslimanskim zemljama nacionalizam i modernizam ustupaju mjesto islamu u definiranju odnosa spram Zapada.
Tim elegantnim zaključkom Mak poentira izvanrednu sliku suvremenog Istanbula i njegovih valova modernizacije i islamizacije. Kao i uvijek, njegov osjećaj za povijesnu građu i živu reportažnu sličicu je nepogrešiv. Jednostavno, među novinarima danas nema boljeg povjesničara, niti među povjesničarima boljeg novinara. Mak je naš čovjek na terenu, i kad je u arhivi i kad je na Mostu, kao povjesničar i kao turistički vodič.
Geert Mak: "Most"
Prevela Romana Perečinec
Naklada Jesenski i Turk, 2013.
( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )