Salomon Perel : Bio sam Hitlerov omladinac Salomon

Održava se
01.01.1901.

Upečatljiv naslov hrvatskog izdanja Salomona Perela (preuzet od njemačkog izdanja) cilja na komercijalni potencijal knjige. "Bio sam Hitlerov omladinac Salomon" u par riječi sažima nevjerojatnu priču židovskog dječaka u vrtlogu Drugog svjetskog rata i Holokausta. Originalni naslov "Europa, Europa" mnogo je neodređeniji i mogao bi značiti štošta. No upravo se iza njega krije čitava tragika onoga što se, već udomaćeno, zove evropskom kontinentalnom katastrofom.

Naslov "Europa, Europa" odjekuje veselo i ritmički poput mjuzikla. Ali iza tog prizvuka krije se pejzaž Evrope koju je zadesio slom civilizacije; slom povijesti. Naslovni Salomon kao u nekom mahnitom, svake logike lišenom crtiću, skače iz vruće tave na užareni roštilj, pa onda u otvoreni plamen. Iz njemačkog Peinea (gdje je rođen) bježi s obitelji u poljski Lodz, pa zatim u sovjetski Minsk, potom sve do Lenjingrada i Tallina, i onda u nevjerojatnom obratu natrag do njemačkog Braunschweiga.

Iza svega stoji stravična povijesna logika. Iz Peinea židovska obitelj Perel bježi nakon dolaska nacista na vlast; iz Lodza Salomon i njegov stariji brat bježe pred njemačkom invazijom Poljske (uz majčinu poruku - "morate živjeti!"); a iz Minska Salomon bježi pred nacističkom invazijom SSSR-a. Tu se najednom gubi i svaka povijesna logika. Zarobljenog Salomona osvajači zamjenjuju za baltičkog Nijemca, kao prevoditelj Salomon prati njemačku diviziju u njenom prodoru prema Moskvi i Lenjingradu, a zatim ga se kao maloljetnika, i već dokazanog borca, šalje u školu Hitlerjugenda u Braunschweig.

Preživljavanje Holokausta za Židova je bilo pitanje statističke pogreške. Mehanizam uništenja je bio toliko sveobuhvatan i nemilosrdan da je spas od njegovih zubaca predstavljao malu vjerojatnost i ulazio je u kategoriju minimalnih odstupanja od bazične vrijednosti. Oni koji su preživjeli zahvaljuju to najčešće nevjerojatnom spletu okolnosti. Njihove priče čudnije su i od života, i od sudbine. Priča Salomona Perela jedna je od takvih.

Kada je prelazio rijeku Bug, granicu između njemačke i sovjetske poljske okupacijske zone, čamac se potopio a od utapanja spasio ga je sovjetski vojnik. Kada je zarobljen samo se čudom povjerovalo u njegovu tvrdnju da je Nijemac. Kada je jedan vojnik iz saniteta otkrio da je obrezan samo čudom nije to želio prijaviti... Takvih "kada" i "samo čudom" ima još i još i još, sve do epizode iz Braunschweiga kada je od Salomona službeno zatraženo da predoči potvrde o svom identitetu, ali je ubrzo zgrada s "Odjelom za njemačko državljanstvo" do temelja srušena u savezničkom bombardiranju, zajedno s njegovim otvorenim spisom.

Krijući se u nacističkom režimu pod imenom Josefa Juppa Perjella kod Salomona se brzo javlja sukob identiteta. Maloljetni prevoditelj zbližava se s njemačkim vojnicima i uskoro se veseli njemačkim pobjedama; čak i spontano piše pjesmu u sjećanje na poginulog druga završavajući je stihovima - Za svetu domovinu / naprijed, drugovi moji!

Očito riječ je o nekoj varijanti "stockholmskog sindroma" i vezi između žrtve i progonitelja. Salomon ne zaboravlja svoj stvarni identitet, ali ponosno nosi i svoj izmišljeni. Briga Trećeg Reicha za njega je tragikomična: pruski oficir nudi se da bude njegov skrbnik, na frontu po njega dolazi uvjerena nacistkinja (koja se u praznom kupeu vlaka strastveno baca na njega), a u njemačkoj pred njim se otvaraju vrata najelitnije partijske škole. Što je sljedeće pita se Salomon, hoće li me, ovakvi marljivi i dobrohotni kakvi već jesu oženiti nekom djevojkom plavih pletenica?

Identitetska podvojenost eskalira blagdanskim putovanjem u Lodz. Školskim službenicima nije jasno zašto Salomon želi putovati u okupiranu Poljsku ali mu ipak izdaju dozvolu. U Lodzu Salomon spava na kolodvoru, kako u hotelu netko ne bi provjeravao njegov identitet, a svaki se dan tramvajem vozi kroz geto pokušavajući ugledati svoje roditelje. Zbog tog pokušaja da stupi u kontakt s roditeljima sve stavlja na kocku. No istodobno, dok Salomon slomljenim pogledom traži roditelje, Scharfuerer Hitlerjugenda Jupp u svojoj crnoj uniformi ukrašenoj sportskim značkama na ulicama Lodz očijuka s fasciniranom mladom Njemicom!

Sukob identiteta Salomon nikada neće razriješiti. Koliko je naizgled uživao u koži malog naciste toliko se poslije rata stidio načina na koji je preživio katastrofu. Neposredno po završetku rata tajio je svoju priču, a nelagoda je ostala i do danas. U pogovoru knjige napisati će - "Ja, Židov Salomon, poznajem Juppa u sebi - poznajem nacista."

U Holokaustu Salomon će ostati bez oba roditelja i sestre. Preživjeti će njegov stariji brat i njegov mlađi brat. Salomon će vidjeti svu stravu Evrope, a na trenutak ugledati će stravu i u sebi.

Ilja Ehrenburg napisao je za "Dnevnik Anne Frank" da "jedan glas govori uime šest milijuna, a to nije glas mudraca ili pjesnika već obične djevojčice". I glas Salomona Perela je glas djeteta. A niti jedan glas ne optužuje toliko nacizam koliko glasovi djece. Režimi koji koriste sve svoje represivne aparate, svu svoju zakonsku legislativu, čitav svoj obrazovni sustav i ideološku paradigmu, uopće sve društvene potencijale koji im stoje na raspolaganju - da bi proganjali i ubili jednu djevojčicu iz Amsterdama ili jednog dječaka rođenog u Peineu - razgolićuju sami sebe. Svaki zločin nacizma je optužujući. No niti jedan ne dovodi nacizam do besmislenosti kao zločini protiv djece.

Salomona Perel bio je dječak koji se skrivao u utrobi zvijeri. Svatko, od vojnika na fronti preko učitelja u školi do kolega iz razreda i prolaznika s ulice, je bio potencijalna opasnost, potencijalni progonitelj. Zvijer je bila u svakome. Sve do svibnja 1945... Kako se u ljudima nastanila tako se tada i ponovo pritajila.

Salomon Perel: "Bio sam Hitlerov omladinac Salomon"
Preveo Boris Perić

Profil, 2014.

( Ovaj tekst koji se ekskluzivno objavljuje na MV Info portalu zajednički je financiran od strane MV Info i udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA )