Prilagodbe

Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel
Kritika • Piše: Dragan Jurak • 02.02.2015.

Dave Eggers : Circle
Održava se
01.01.1901.

Sredinom devedesetih jedan je ugledni ljevičar u anketi Radija 101 osobom godine proglasio - Billa Gatesa. U vrijeme kada su osobom godine proglašavani nacionalni i vjerski vođe taj je izbor bio i originalan, i politički korektan. No već nekoliko godina kasnije puno smo naučili o kapitalizmu, a Bill Gates je kao kapitalistički poduzetnik, monopolista, i korporacijski guru, postao sve samo ne neupitni lučonoša čovječanstva. Vrijeme kritičnosti spram kapitalizma se vratilo.

Postale su očite i neke totalitarističke tendencije unutar kapitalizma. Najuočljivije upravo u korporacijskom sektoru. Oni koji su tada imali priliku posjetiti Redmond, korporacijsko su središte opisivali kao vjersku sektu, s direktorima kao apostolima i Gatesom kao Isusom. Bill Gatesovu korporaciju ubrzo su imitirale korporacije poput Googlea, Facebooka, i drugih informatičko-internetskih divova. Mediji su pisali da njihova središta izgledaju poput studentskih kampusa. No te nazovi kampuse nisu nastanjivali anti-autoritarni i anti-totalitaristički freakovi, već geekovski sljedbenici korporacijske sekte.

Tu negdje počinje i Dave Eggersov roman "Circle". Mlada, moćna internetska korporacija, u kratkom će roku progutati sve ostale korporacije. Microsoft, Google, Facebook i ostali sada su prošlost. Na internetu postoji samo jedno ime - Circle. Vrijeme malih bogova, Gatesa, Zuckerberga, Jobsa i ostalih je prošlo, a stiglo je vrijeme internetskog monoteizma. Bog je samo jedan, a njegova kuća je Circle.

Mae, dvadesetogodišnjakinja kojoj je prvi posao bio u nekoj kalifornijskoj verziji državne socijalističke firme, u Circle ulazi kao u Jeruzalem. Četiri godine zaredom kompanija je proglašena najcjenjenijom svjetskom tvrtkom. Iako postoji tek šest godina Circle je amalgam moći i znanja. U parkovima tvrtkinog kompleksa najveće rock-zvijezde svaki dan održavaju koncerte, Nobelovci u njenim dvoranama drže predavanja, dok hodnicima i stazama mile najperspektivniji mladi stručnjaci, zabavljeni projektima na kojima rade, i većinom nezainteresirani za gostujuće veličine.

Nema mlade obrazovane i ambiciozne osobe koja ne želi biti korumpirana tvrtkinom moći; koja ne želi biti dio njene kapitalističko-korporacijsko-internetske pseudoreligije. Circleom vladaju kult mladosti (daleko najstariji zaposlenik ima 35-godina), kult interneta, kult profita, kult uspješnosti - a u središtu svega su "Mudraci". Trojica osnivača i upravitelja predstavljaju Sveto Trojstvo kompanije. Jedan direktor je personifikacija idealističke ideje "informatičkog komunizma". Njemu nasuprot je direktor koji je personifikacija bezobzirne kapitalističke ambicije: idealizam i utopiju tvrtke on spaja s kapitalom. Naposljetku, tu je i lik osnivača, genija koji stoji iza tvrtkinih revolucionarnih rješenja. Povučen u osamu, distanciran od tvrtkine svakodnevice, on je utjelovljenje odsutnog Isusa, i središte tendencije da se kapitalistička ambicija i "informatički komunizam" pretoče u korporacijsku religiju.


Eggersov ulaz u roman izvrsno je štivo. Američkog pisca pamtimo po "Potresnom djelu nesigurnog genija", rastresitom i svaštarskom romanu. Ovo sada čini se mnogo bolje. Iza neformalnog, individualističkog imidža informatičko-internetskih divova krije se začudni kolektivizam i prijeteći totalitarizam. Tendencija kapitalističkih korporacija da se izdvajaju iz demokratskog društva i gaje hijerarhijski, autoritarni tip organizacije, usmjeren vlastitom jačanju, dobro je poznata. Takvim korporacijskim diktaturama mlade informatičko-internetske kompanije daju novi zamah, ali i nove obrasce. Eggers ulazi u taj svijet i izvrće ga poput rukavice.

Jedna od politika tvrtke je prisila na socijalizaciju. Circle se bavi komuniciranjem. Isto to traži i od svojih zaposlenika. Uz naporan svakodnevni posao prisiljeni su odgovarati na tisuće i tisuće društvenih poruka, unutar i izvan kuće. Prema razini sudjelovanja u tom komuniciranju svakom zaposleniku određuje se PartiRank, lista popularnosti unutar tvrtke koja je jednako bitna kao i standardni radni ciljevi. Kada Mae zbog zatrpanosti poslom tri puta za redom ne odgovori na poruku pod imenom "portugalska zakuska" dobiva poziv od svog direktora. Maeov hard spojen je s tvrtkinom društvenom mrežom. Na hardu su pronađene njene fotografije snimljene u Lisabonu zbog čega joj je poslana pozivnica za "portugalsku zakusku". Mae pozivnicu nije primjetila. Uvrijeđeni organizator zakuske sada ju je prijavio direktoru kao zaposlenicu koja odbija socijalizaciju. Direktor od nje traži ispriku za to krajnje neprihvatljivo i uvredljivo ponašanje, koje se kosi s tvrtkinom ideologijom komuniciranja i konformizma.

Totalitarističke tendencije koje se manifestiraju u unutrašnjem funkcioniranju tvrtke Circle pokazuje i prema van. Svoj monopolistički položaj na internetu tvrtka pokušava proširiti usmjeravanjem svih javnih usluga kroz svoju mrežu - uključujući i glasanje na političkim izborima. Od početka Eggers se u prikazu tvrtke služi metaforom morskog psa koji proždire sve oko sebe. Isprva to su bile konkurentske kompanije, sada to postaje politički sustav zemlje.

Ponekim kritičarima zasmetala je ta Eggersova demonizacija internetskih kompanija. No bez obzira na pojedine slabosti romana ona ipak, čini se, proizlazi iz logike i naravi suvremenih informatičko-internetskih korporacija. Samo jedan detalj iz realne sfere. Nedavno se na internetu mogla vidjeti snimka oproštajnog karaoke nastupa direktora Microsofta. Pred tisućama zaposlenika s mobitelima upaljenima poput plinskih upaljača direktor je upriličio karaoke nastup, po formi negdje između rock-koncerta i vjerske propovijedi. Vjerski i estradni kič kojim je ta snimka isijavala, mješavina religijske i rockerske masovne histerije koju se izazivalo, kult ličnosti koji je otkrivala - gotovo da je luđa i nevjerojatnija od bilo čega u Eggersovom romanu.

Dave Eggers: "Circle"
Preveo Andy Jelčić

Vuković & Runjić, 2014.

– Povezani sadržaj –

– Pretraži sve članke –