"Pucaj u šojke koliko god hoćeš ako ih uspiješ pogoditi, ali upamti, sramota je ubiti pticu rugalicu... one ne čine ništa, osim što nam pjevaju. Ne uništavaju ljudima vrtove, ne gnijezde se u kukuruzu, samo pjevaju. Zato je grijeh ubiti pticu rugalicu."

Ova naoko neizravna metafora zašto je grijeh ubiti "ljude-rugalice" drukčije boje kože, poput lažno optuženog Toma Robinsona, ili drukčijeg načina života poput samozatajnog Booa Radleyja tek je jedno iz niske naravoučenja romana "Ubiti pticu rugalicu".

Roman je po objavljivanju 1960. godine dobio Pulitzerovu nagradu, a autorica svjetsku slavu i, premda nikada više nije objavila ni jedno književno djelo, svoje je ime zauvijek upisala u povijest američke i svjetske književnosti.

Harper Lee piše jednostavnim, pitkim jezikom, neodoljivo zavodljivo, duhovito i često dirljivo, no nikada patetično. Ugrabivši pravi sretni trenutak u svjetlosti jednoga davnog ljeta, ta "Jane Austen južne Alabame" napisala je knjigu o ljubavi i čežnji za pravednošću.

Ona iz perspektive djevojčice Scout priča priču o odrastanju i diskriminaciji crnaca na američkom Jugu 30-ih godina prošlog stoljeća, ali pritom nudi puno više od priče o djetinjstvu i rasizmu. 

Podjednako podržana od kritike i publike "Ptica rugalica" nalazi se na gotovo svim relevantnim listama najvećih književnih djela.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.