Iz pariškog Odjela za samoubojstva odlazi se samo u prijevremenu mirovinu, depresiju, ili na drugi svijet — s cijevi službenog pištolja u ustima. Sve su te opcije kolege priželjkivale Guérinu, ali nitko nije mogao predvidjeti da će se on ondje osjećati kao riba u vodi. Okružen pričama ljudi koji su si oduzeli život, nadmoćni um usamljenog poručnika napokon se može prepustiti svojoj opsesiji: traženju skrivenih niti što ih povezuju.

Čovjek koji gol trči autocestom ususret kotačima kamiona, muškarac koji se s terase muzeja baca na kostur kita ili američki fakir koji je na pozornici nedavno iskrvario do smrti — Guérin u svemu nazire obrazac, a taj sve manje ima veze sa samoubojstvom.
No moguće je i da samo gubi razum.

Nezaboravni istražitelj iz Odjela za samoubojstva i prijatelj mrtvoga fakira, doktorand psihologije John Nichols, slučajan su ali fascinantan istražiteljski par, dva prava mala remek-djela u galeriji osebujnih likova kojima Varenne plete svoju mrežu od ubojstava i visoke politike, genijalnosti i ludila, oporog humora i mračnih strasti.

Iz strane kritike:

Antonin Varenne novi je mesija kriminalističkog romana. - Le Point

Sve je tu: uvrnut, a ipak posve uvjerljiv zaplet koji spaja političku urotu i perverziju, policajac bez iluzija koji trune u svom kutu uz starog depresivnog papagaja, ali i dalje pokušava spasiti čast jedne skroz-naskroz korumpirane ustanove, epidemija spektakularnih samoubojstava koja su možda izmanipulirana. - Le Monde des Livres

Izvanredno prikazani likovi na kojima je sudbina već ostavila traga, realistični dijalozi, situacije najblaže rečeno neobične — Antonin Varenne neosporno posjeduje onaj plam koji riječima udahnjuje život. - Le Figaro

U likovima pronalazimo nešto poetsko i filozofsko, određeni pogled na nasilje koji poziva na pomno razmišljanje o pukotinama društva. - L’Express

Zaplet i likovi su iznenađujuće originalni, a pesimizam priče ublažen je Varenneovim neizmjernim ljudskim suosjećanjem. - Sunday Time

Rođen u Parizu 1973., Antonin Varenne ondje ostaje tek kratko. S roditeljima živi svuda po Francuskoj, a potom i na jedrilici. U Francusku će se vratiti tek s dvadeset godina na studij filozofije u Nanterreu. Nakon diplome (Machiavelli i politička iluzija) živi u Toulouseu, radi na Islandu, u Meksiku, a 2005. nakratko će se smiriti u podnožju Apalačkog gorja i napisati svoju prvu priču. U Francusku se vraća sa suprugom Amerikankom, dvojezičnim djetetom i meksičkim psom, nastanjuje se u regiji Creuse i posvećuje pisanju.
Za roman "Fakiri" nagrađen je Nagradom Michel Lebrun (2009.) i glavnom nagradom žirija Sang d’Encre (2009.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.