"Sibila Katarine Zrinske" Milana Pelca nije samo zanimljivo i vrijedno djelo u jezičnom i likovnom smislu, ona je svojevrsna metafora uspona i pada Zrinskih i Frankopana. To joj daje posebnu simboličku auru, jer su članovi tih dviju magnatskih obitelji bili glavni sudionici političkog, gospodarskog i kulturnog života Hrvatske i Ugarske tog vremena. Zrinske i Frankopane obično se promatra kroz optiku ratničkog herojstva, političke borbe i različitih, pretežito književnih, kulturnih nastojanja. Sibila Katarine Zrinske na osebujan način otvara pogled prema ludičkoj strani njihove životne zbilje - prema prostoru igre i zabave, prema sferi ležerne i pomalo pusto- pašne razbibrige, oplemenjene simboličkom, alegorijskom i satiričkom nadgradnjom.

Pritom je osobito važna simbolika u kojoj je središnji lik božica sreće, Fortuna. Zahvaljujući njoj Sibila je usađena u mitsku tradiciju invokacije sreće i dobroga usuda, čija aktualnost nikad ne prestaje. Upravo je Nikola Zrinski invokaciju sreće ugradio u svoje znamenito geslo Sors bona nihil aliud (Dobar usud i ništa drugo), dok je Fran Krsto Frankopan u nizu stihova svojeg Gartlica za čas kratiti opjevao nepouzdanost i prevrtljivost sreće. Zbog toga Sibilu, namijenjenu veseloj igri pogađanja budućnosti s duhovitim i satiričkim osvrtima na nestalnost sreće, danas doživljavamo kao simbolički podsjetnik na kob posljednjih Zrinskih i Frankopana. Na kolu sreće oni su se popeH do visokih časti, ah im je Fortuna okrenula leđa i u kratkom vremenu nemilosrdno uništila obje velikaške obitelji.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.