Što je uopće besmisao, a što smisao? Naime, svakodnevno smo svjedoci koliko su ta dva protivna pojma bliska i sve sličnija. Još je Aristotel istraživao filozofiju smijeha i već je tada besmisao bio itekako smisleno razmatran. Osim u svakodnevnom životu, besmisao je najviši izraz sama sebe, tj. smisao, našao u umjetnosti, poglavito u poeziji i prozi, a Edward Lear mu je među prvima iskazao počast i dao dužno mjesto.

Dometak "besmisao" pridao je svakoj temi, uresivši ili udesivši je svojom savršeno besmislenom obradom. Te su ilustrirane pjesmice i crtice – pune izmišljenih imena, neobičnih mjesta, čudnih stvorenja i šašavih ideja – izniman produkt mašte otkačenog genijalca čije je pero kreiralo samosvojnu književnu vrstu koju odlikuje, kako je volio reći, "čist i apsolutan besmisao". Lear se volio igrati s riječima i s djecom, čitati im i pokazivati svoja djelca te »gledati kako se raduje taj mali narod«.

Learova knjiga objavljena je još 1846. pod naslovom "A Book of Nonsense" (Knjiga besmislica), a tada, u vremenu realizma, dječje su knjige bile usredotočene na moralne pouke o ponašanju, dok su odrasli čitali debele pustolovne ili dubokoumne romane... stoga je bila pravo otkriće, zanimljivo i današnjim čitateljima. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.