Semezdin Mehmedinović (Kiseljak kod Tuzle, 1960) pjesnik je i esejist iz Alexandrije, a radi u Washingtonu. Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966) pisac je i novinar iz sela s obronaka Vukomeričkih gorica, a radi u Zagrebu. Milomir Kovačević Strašni (Sarajevo, 1961), fotograf iz Pariza, radi gdje god se zatekne s fotografskim aparatom.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih prva su dvojica radili u istim književnim časopisima i novinama, uređivali ih i ispisivali, zajedno preveli nekoliko pjesama, a jednu napisali. Sudjelovali su u društvenome životu i imali živu iluziju da ga stvaraju. Strašni je u to vrijeme bio fotoreporter, voditelj fotografske škole pri studentskom društvu i kroničar - neusporedive energije i golemog opusa - posljednjega predratnog sarajevskog desetljeća.

Ova knjiga nastala je iz višemjesečnoga dopisivanja Mehmedinovića i Jergovića, nakon kojega su uslijedila Kovačevićeva "Pisma u slikama". Veći dio i teksta i slika tiče se razdvojenosti i udaljenosti trojice prijatelja. Ta udaljenost, uglavnom, nije u prostoru, nego je u vremenu, i ne tiče se njih, nego se tiče Sarajeva.

“Transatlantic Mail” testament je jednoga prekinutog vremena.

Miljenko Jergović (Sarajevo, 1966.) književnik je i novinar koji živi na selu nedaleko od Zagreba. Prvi novinski tekst objavio je 1983., a prvu pjesničku zbirku "Opservatorija Varšava" 1988. Kritičari smatraju da njegovom zbirkom priča "Sarajevski Marlboro" iz 1994. počinje trend tzv. stvarnosne proze. Zatim objavljuje još nekoliko zbirki priča (Mama Leone, Inšallah Madona, Inšallah) te desetak romana, među kojima su "Dvori od oraha" i "Ruta Tannenbaum". Poljski prijevod njegova romana "Srda pjeva, u sumrak, na Duhove" dobio je 2012. u Wroclawu književnu nagradu Angelus za najbolju knjigu Srednje Europe. Djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.

Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Studirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je kao urednik u novinama, tjednicima te na radiju i televiziji. Uređivao je više časopisa za kulturu i bavio se filmom. Godine 1994. nastaje njegov igrano-dokumentarni film Mizaldo, Kraj teatra, koji je izvan konkurencije prikazan na Berlinskom filmskom festivalu.

Objavio je zbirke pjesama Modrac, 1984., Emigrant, 1990., i Devet Aleksandrija, 2002., knjigu zapisa, kratkih priča i pjesama Sarajevo Blues, 1995., dnevničku prozu Ruski kompjuter, 2011., knjigu pisama Transatlantic mail, 2009., Autoportret s torbom, 2012., Knjigu prozorâ, 2014., Me'med, crvena bandana i pahuljica, 2017., i Ovo vrijeme sada, 2020. Od 1996. do 2019. živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, sada piše u Sarajevu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.