49 pjesama u ovoj knjizi stihova zapravo su poglavlja o jednom prohujalom svijetu i vremenu. Zato njihov naslov ne podsjeća samo na Dostojevskog, nego i na činjenicu da preživjeli piše o tinejdžerskim godinama i stremljenjima praktično nepostojećih staraca.

Ovo jesu narativne i stvarnosne pjesme, no važnije je da daju život suvremenim fantomima, avetima historije, politike i naposljetku – krvoprolića. I to ne onog 40-ih godina, o kojima je zapravo riječ, već onog 90-ih prošlog stoljeća. Jer, mladost je mladost – uvjerljivo pokazuje pjesnik.

Od naslova pojedinih pjesama (Dijalektika, Karakteristika, Orfej u Koreji, Verovanja) do pojedinosti i osoba u njima (42. Paralela, Moša Marjanović, Tyrone Power), Ćosić naglašava njihovo „sada i ovdje“. Da je pripovjedač „Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji“ mogao i znao pjevati, napisao bi baš „Zapise iz mrtvog doma“. Zato se ova zbirka veže za vrhunce Ćosićeve poetike, a to što je prekoračila iz prozne rečenice u stih nije joj oduzelo ništa od čitkosti, šarmantnosti i zavodljivosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.