Ostarjeli Zaki Dali želi biti posljednji Židov u Bagdadu u eri Sadama Huseina i zbog toga je spreman na svakojake kompromise. Nazar al-Sayed, nesmiljeni došljak iz pustinje i šef tajne službe Mukhabarata, njegov je najbolji prijatelj, no Zaki unatoč tome ostaje lojalan i svojoj susjedi, mladenačkoj ljubavi Samiji.

Jednog jutra, nakon cjelonoćne terevenke s Nazarom i mladim studenticama, Zaki na svojem pragu pronalazi polumrtvu mladu ženu, koju uz pomoć svog rođaka, prevrtljivog veterinara Jalila, uspije vratiti u život. Nakon zvjerstava koja je preživjela mlada je Kurdinja ostala bez dara govora, a Zaki joj nadjene ime Aida te oni s vremenom razvijaju povezanost, koju neće poremetiti čak ni ženidba na koju on biva prisiljen da spasi živote drugih…

Izraelski pisac Sami Michael u svojim je dvadesetima morao napustiti Irak pod prijetnjom smrtne kazne zbog političke aktivnosti. U zemlju svojeg djetinjstva vraća se mnogo godina poslije u hvaljenom romanu "Aida", koji su kritičari nazvali najboljim književnim djelom o toj podijeljenoj i uništenoj zemlji.

Unatoč atmosferi blage nostalgičnosti i odjeka tuge zbog proživljenih tragedija ovaj je roman snažna priča o ljudima koji i u najnepovoljnijim okolnostima uspijevaju zadržati ljudskost i dostojanstvo.

Za mnoge će čitatelje Aida biti umjetničko djelo u kojem će osjetiti snažnu silu ljubavi i sućuti, bijesa, straha i empatije, a to mogu izazvati samo najbolje knjige. Arianna Melamed, Ynet

Ovo je remek-djelo velikog pisca i humanista koje će biti sjajni miljokaz u povijesti izraelske književnosti. prof. Yigal Schwartz

Jasna, elegantna, senzualna proza sa zornim opisima Bagdada i Tigrisa. Roman napisan s odmjerenim realizmom koji će obogatiti svoje čitatelje. Erik Glasner, Maariv

***

Sami Michael rođen je 1926. u Bagdadu u Iraku, gdje se s petnaest godina pridružuje ilegalnoj ljevičarskoj skupini. Nakon što je 1948. irački sud izdao nalog za njegovo uhićenje zbog antirežimske aktivnosti, bježi u Iran, iz kojega se sljedeće godine seli u Izrael. U Haifi isprva radi kao urednik Al Itihada i Al Jadida, novina izraelske Komunističke partije na arapskom jeziku. Godine 1955. napušta Komunističku partiju pa završava studije hidrologije te psihologije i arapske književnosti. Prvi roman "Svi su ljudi jednaki, ali neki malo više" (All Men are Equal, But Some Are More) objavljuje 1974. Autor je brojnih pripovijetki, romana i publicističkih djela, među kojima se ističu: "Refuge", "A Handful of Fog", "Trumpet in the Wadi", "Victoria", "Unbounded Ideas", "Water Kissing Water" i "Pigeons at Trafalgar Square". Djela su mu prevedena na mnoge jezike, a neka su poslužila kao predložak kazališnim predstavama. Dobitnik je niza prestižnih nagrada (Nagrade ministra kulture za pisce, Predsjednikove nagrade, Brennerove nagrade, nagrade ACUM, Izraelske nagrade za književnost Ministarstva obrazovanja, znanosti i umjetnosti, nagrade EMET i nagrade WIZO). Godine 2005. palestinski ga je pisac Ahmed Harb predložio za Nobelovu nagradu, a uručena su mu i brojna priznanja za mirotvorni rad. Od 2001. predsjednik je izraelskog Udruženja za građanska prava.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.