O nacističkim zločincima mnogo se zna, ali o nacističkim zločinkama vrlo malo. A u masovnim nacističkim zločinima sudjelovale su i mnoge žene, marljivo pomažući Hitlerovu zločinačku mašineriju neke radeći naoko na brojnim nevažnim poslovima, ali pomažući svojom predanošću najvećem zločinu u ljudskoj povijesti, druge aktivno sudjelujući u ubijanju i mučenju u koncentracionim logorima.

Holokaust se uvijek smatrao isključivo kao zločin koji su izvršili muškarci, pa i većina nakon rata osuđenih Nijemaca za ratne zločine bili su muškarci. No, ova knjiga pokazuje da to nije bilo tako, te razotkriva tisuće nacistkinja i njihove monstruozne aktivnosti za koje se smatralo da za njih žene nisu sposobne.


Čak 500 000 Njemica bezdušno je sudjelovalo u masovnim ubijanjima i mučenjima unutar koncentracijskih logora, ali i izvan njih. Povjesničarka Wendy Lower u svojoj knjizi piše o tim ženama koje nisu bile sociopati s društvenih margina, nego najobičnije njemačke i austrijske građanke. One su bile majke, kućanice, učiteljice, medicinske sestre. Neke su ubijale ispaljivanjem metka u glavu židovskog djeteta, a neke ubrizgavanjem smrtonosnih injekcija pacijentima s psihijatrijskih odjela.

Što im je bilo zajedničko? Sve su tijekom odgoja i obrazovanja bile podvrgnute ideološkoj indoktrinaciji. Ženstvenost i dotjerivanje nisu bili dio poduke u Ligi njemačkih djevojaka i drugim djevojačkim nacističkim organizacijama, nego marširanje i pucanje. U školi bi dobile letak s napisanim uputama kako pronaći muža. Taj proces potrage za životnim partnerom započinjao je pitanjem "Kojoj rasi pripadaš?" Ako je sve bilo kako treba, na vjenčanju bi dobivale izdanje za mladence Hitlerova "Mein Kampfa".

Potpuni nedostatak savjesti i emocija u svojim djelima, a istovremeno i uzbuđenje i uživanje, vidljivi su iz malog djelića pisma jedne od furija svome zaručniku: "Zaista je fantastično! (…) Čitav dio grada je potpuno odvojen bodljikavom žicom. (…) Na svojoj odjeći i sprijeda i straga imaju žutu Davidovu zvijezdu. (…) Znaš, uistinu se te ljude ne može žaliti. Mislim da oni imaju sasvim drugačije osjećaje od nas i da zato ne osjećaju to ponižavanje i sve ostalo."


Otkrića koja Wendy Lower iznosi u Hitlerovim furijama temelje se na ranije nepoznatim dokumentima iz nekadašnjih sovjetskih arhiva, a ponajviše govore o zločinima na prostoru Ukrajine i Rusije. Knjiga otkriva još jednu strašnu činjenicu – gotovo sve su te zločinke nakon rata izbjegle pravdi šuteći desetljećima o tome što su radile.


***

Dr Wendy Lower, američka povjesničarka, profesorica povijesti Strasslerovog centra za holokaust američkog sveučilišta Clark, te Sveučilišta Ludwig Maximilian u Munchenu. Ona se posebno bavi proučavanjem holokausta, te u Munchenu vodi istraživački projekt "Njemački svjedoci holokausta" u sklopu kojeg izučava kako su se njemački građani odnosili prema uništavanju Židova. Zbog toga što su se najveći pogromi Židova odvijali u područjima istočne Evrope pod nacističkom okupacijom većinu svojih istraživanja provodila je u tim područjima, posebno mnogo u Ukrajini, gdje također predaje na sveučilištu u Kijevu.

Na temelju svojih istraživanja napisala je već nekoliko knjiga: "Nazi Empire Building and the Holocaust in Ukraine" (2005), "The Diary of Samuel Golfard and the Holocaust in Galicia" (2011), i "Male and Female Holocaust Perpetrators and the East German Approach to Justice, 1949-1963", (2010). Knjiga "Hitlerove furije" bavi se ogromnom ulogom velikog broja njemačkih žena, koje su zajedno s vojskom stigle u ta područja. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.