Zbirka Ive Tkalec 100 % društveni uzgoj donosi petnaest priča tematski i stilski jasno profilirane autorice, što je, kada se o prvijencu radi, uglavnom iznimka.

Mikrostilski ove su priče očišćene od jezičnih figura i bravura, autorici je očito stalo do “sušenja” jezika, njegova kondenziranja i rada na jezgrovitosti. Posebno joj je drag postupak pripovijedanja kroz predmete ili rječničko-abecedno nizanje čijom se konvencijom onda igra, nauštrb konvencije, a u korist priče. Spomenuta redukcija i hlađenje jezika provedena je kako bi se dosegla emocija. Naime, taj se postupak na sretan način preklapa s motivima i temama u kojima je prisutna svojevrsna redukcija života, posebno onog emotivnog.

Priče Ive Tkalec govore o manjku bliskosti, topline, u jednoj od priča se emocije, doslovce, prodaju u svojevrsnoj apoteci. Spomenemo li i kupovinu barkodiziranih ljubavnica, bit će jasno da se u ovoj zbirci nalazimo na razmeđi svijeta negativne utopije koja je izrasla na korijenju suvremenosti. Priče govore o međuspolnim odnosima koji su pokidani, ispražnjeni, u kojima je ostala samo rutina, krivnja, bol…

Kada se pak priče protegnu u futur i križaju s konzumerizmom – idućom temom koju Iva Tkalec često pretresa – i s light-konclogorskim sklanjanjem nedovoljno dobrih pripadnika društva, starih ili debelih, ili njihovom eksploatacijom, dobivamo sliku nehumano hladnog novog svijeta na sadašnjim, već spomenutim, osnovama.

Odbacivanje sveg robnog blaga, minimaliziranje potreba i povlačenje iz trke i nadmetanja je recept kojim u ovim pričama likovi ostvaruju ljubav. Stari subverzivni recept za nova vremena.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.