Dramske tekstove s temom Domovinskoga rata u hrvatskoj dramskoj književnosti, jednako kao i dramske tekstove s temom Vijetnamskoga rata u američkoj književnosti, u ovoj knjizi izdvojeni su u posebnu skupinu prema reflektiranju ratne traume u njima. Takav pristup tim korpusima dramskih tekstova unutar dviju međusobno različitih nacionalnih dramaturgija uvjetovan je usmjeravanjem istraživanja na poseban slučaj traume u dramskoj književnosti, u ovom slučaju ratne traume, i njezinih učinaka na odnos dramskih pisaca prema društvenoj mitologiji vlastitih sredina.

Dramski tekstovi u američkom i hrvatskom primjeru pokazuju velike sličnosti upravo po odnosu tih tekstova prema općeprihvaćenim društvenim mitologijama, odnosno po kritičnosti stajališta autorskoga "osobnog mita" prema društvenoj mitologiji. Zbog tih sličnosti mogu se uspoređivati i tretirati kao dramski tekstovi ratne traume, unatoč brojnim međusobnim razlikama.

Termin drama ratne traume izveden je ovdje iz pojma književnost traume, što ga je uvela američka sociologinja kulture i sveučilišna profesorica Kali tal. U bogatom opusu istraživanja autora književnih djela koji su pripadnici više različitih traumatiziranih sku­pina (žrtve Holokausta, vijetnamski veterani, silovane žene i osobe koje su kao djeca pretrpjele zlostavljanje) ona je interdisciplinarnim proučavanjem književnosti, psihologije, sociologije i književne kritike dokazala održivost "književnosti traume" kao posebnoga žanra. Zbog toga će njezine studije u više navrata utjecati u ovoj knjizi, ali i s njima polemizirati onoliko koliko različitost hrvatske i američke situacije zahtijeva i ra­zličito tretiranje ne samo pojma "književnosti trau­me" nego i same ratne traume.

Međutim, najprije treba razmotriti sličnosti i ra­zlike između kulturnih mitova u SAD-u i Hrvatskoj u trenutku kada te drame nastaju (šezdesete i sedam­desete te rane osamdesete godine dvadesetog stoljeća u Americi, devedesete godine dvadesetog stoljeća i sam početak dvadeset i prvog stoljeća u Hrvatskoj) da bi postalo jasno na koji je način ratna trauma uvjetovala kritički odnos dramskih autora prema mitologijama vlastitih sredina i odrazila se u njihovim tekstovima kao pristup koji prepoznajemo kao postupak demitologiziranja tih mitova.

Razmatrani su tekstovi promatrani samo unutar označene skupine koju nazivamo dramom ratne traume s ciljem ukazivanja na dramsko djelovanje ratne traume, odnosno njezin odraz na odnos dramskih pisaca prema vlastitoj dramskoj i književnoj tradiciji te na njihov odnos prema prevladavajućim kulturnim mitovima na kojima je počivalo njihovo društvo prije iskustva traume. Pritom je za takav pristup posve ne­bitno je li u razmatranim dramskim tekstovima ratna tematika prikazana izravno, putem tzv. ratne priče, ili pak neizravno, pričom o posljedicama rata na društveni život.

Darko Lukić redoviti je profesor u trajnom zvanju na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Predaje i na doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je i na Karl-Franzens-Universität Graz, Austria, te gostovao i surađivao na brojnim sveučilištima u inozemstvu (Velika Britanija, SAD, Italija, Španjolska, Brazil, Argentina, Bugarska, Rumunjska, Poljska). Objavio je niz teorijskih knjiga u području teatrologije, kao i znanstvene tekstove, te sudjelovao na mnogim međunarodnim teatrološkim konferencijama i seminarima. Objavljuje i prozu, dramske tekstove, te prevodi s engleskog i španjolskog jezika.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.