Imam već neko vrijeme gadan osjećaj u grlu i želucu koji me drži u uvjerenju kako može ne znam kako važna vijest biti objavljena na svim portalima, u novinama, na radiju, televiziji, ne znam što se može dogoditi, ali prosječnom čovjeku današnjice ništa neće biti važnije od rezolucije prednje selfie kamere smartphonea. To je trenutno najvažnija stvar na ovoj čestici prašine na kojoj smo se namnožili.

Pisanje je s jedne strane tezge mog života, kao balans onome s druge strane, programiranju, aplikacijama, tehnici. To što su s dvije strane i što u jednome nalazim odmak od drugoga ne znači i da se mogu (i želim) udaljiti od onoga što jesam i kako razmišljam, dapače. Ideje koje će mi poslužiti kao književni oslonac vrlo često crpim upravo s te druge strane, a dok pišem, vrlo često zapadam u petlje...