Prva zbirka Lidije Deduš uspjela je prikazati obilježja izgrađenog pjesničkog glasa koji je u svim pjesmama dosljedan izravnošću, jednostavnošću jezika, ironijom kao osnovnim sredstvom i specifičnim postupcima da uperi pozornost u neizrečeno.

Tekst knjige produkt je dvije izrazito intelektualne svijesti i kao takav je prepun intertekstualnih komponenti koje, začudo, ne djeluju pretenciozno, već često ostvaruju humor.