Moderna vremena

Pogledaj... sve je puno knjiga.

Ilustracije: John Tenniel

Marijo Glavaš ×

Razgovor • 17.10.2016.

Bekim Sejranović: Čitatelji ne bi trebali upoznavati omiljene pisce, uvijek će se razočarati

Život je album na čijim stranicama nedostaju fotografije, istrgnute su, zaboravljene, prešućene, skrivene, svatko ima svoje kriterije o kojima ovisi konačna količina izloženog u galeriji. A kako izgleda kada se život i promišljanja o životu utisnu u knjigu i počnu se prelijevati preko njezinih rubova, saznati može svatko tko otvori romane Bekima Sejranovića.
Razgovor • 03.10.2016.

Petar Matović: Poezija (književnost, literatura) produkt je sveta, ma kakav on bio

Pisanje je čin izmeštanja iz situacije. Udaljavanja na osigurani perimetar. Obezbeđuje nepripadanje trajanju iščašenih sistema. Poštovanje vlastite autonomnosti. Svakako: iznuđeni je čin, oblik (samo)zaštite. Paradoksalno ukazuje na životnu snagu i zdravlje. Deluje i sa druge strane: svet pouzdano detektuje pisca i osigurava se od njega.
Razgovor • 30.05.2016.

Goran Ferčec: Impuls pisanja nastaje kao argument u pregovorima sa svijetom

Sav je kontinuitet oko nas organiziran kao ponavljanje. Velike se priče ponavljaju u beskonačnost. Na to pristajemo bez borbe. I ne treba se boriti. Neminovnosti velikih narativa su svima iste. Život i dani imaju početak i kraj. Bez spavanje se ne može. Srce će se zaljubljivati. Pisanje je vrsta pregovora s neminovnošću velikih priča ali i borba s opasnošću da nam se i male priče učine nepromjenjivim i...
Kritika • 26.11.2015.

Luka Bekavac : Policijski sat

Luka Bekavac je, kako bi rekao Veselko Tenžera, Pisac s velikim slovom 'P'. Autor koji umije ispripovijedati roman kao slagalicu načinjenu od minijaturnih remekdjela: slučajnosti, detalja i predmeta kojima drugi ne bi pridali nikakvu važnost, a koje on oživljava iz apokaliptične odbačenosti upuhujući u njih kaleidoskopsku ljepotu postojanja.
Vijest • 16.11.2015.

Čestitka Hrvatskoj knjižnici za slijepe povodom 50. rođendana

Louise Braille od treće je godine života bio slijep. S deset godina postao je učenik Kraljevskog instituta za slijepu djecu u Parizu, a tu će naposljetku ne samo studirati, već i živjeti i podučavati. Nakon pet godina u Institutu (sa svega 15 godina) razvio je sustav pisanja i čitanja pomoću reljefno izbočenih točkica, a što je uspješno primijenio i na glazbene note.
Kritika • 14.03.2015.

Albert Sánchez Piñol : Victus – Barcelona 1714.

Da su u pitanju tek suhoparne činjenice, nabacivanje brojeva, političkih teza, godina, opisivanje tko je koga i zašto, tada bi Piñolov roman bio apsolutni gubitak vremena. No, ostvarenje je to visoke umjetničke vrijednosti koje zaslužuje veliku pažnju.
Esej • 09.09.2014.

Čitaj mi!

Riječi su najveće bogatstvo koje možemo pokloniti djeci. Malo se toga može mjeriti s djetetovom srećom kada nauči čitati. Nema mnogo tako velikih i trajnih stvari kojima se dijete želi pohvaliti odraslima i drugoj djeci kao što je novostečena sposobnost čitanja. Pa ima li onda ljepše stvari koju se može s djetetom podijeliti? Biti dio trenutka u kojem otkriva što znači čitav svijet oko njih. Biti...
Razgovor • 31.07.2014.

Lovro Škopljanac : Nema teksta kojeg ne vrijedi pročitati do kraja

Razlog zbog kojeg sam odlučio pisati o književnosti u kontekstu pamćenja jest što u literaturi nisam našao odgovor na pitanje što o književnosti misli (provjereno), kako književnost pamti, kako se prema književnosti odnosi većina čitatelja, neprofesionalnih čitatelja, po mojoj procjeni simboličnih (barem) devedeset i devet posto.